U obliku kruške mišić ili mišić piriformis važan je stabilizator u području zgloba kuka i zdjelice. Također sudjeluje u pružanju tzv centralna stabilnost tijela. Sudjeluje u odvođenju noge u stranu – abdukcija, omogućuje pomicanje noge pri izlasku iz automobila ili pri prelasku s jedne stolice na drugu (bez ustajanja).
U oko 10-15% ljudi, išijatični živac (cijeli ili dio) prolazi kroz mišić piriformis prije nego što se spusti niz nogu. Kada dođe do kompresije, dolazi do takozvanog sindroma piriformisa.
Promjena u ton mišića (hipertonus) smanjuje vodljivost živca zbog njegove kompresije između mišićnih vlakana. Najčešći simptomi su trnci, peckanje i utrnulost u području stražnjice, a kako stanje napreduje, bol se širi duž tijeka živca. Bol se širi niz nogu i sve do struka. Često je praćen smanjenim opsegom pokreta u zglobovima kuka. Tegobe se obično potpuno ili djelomično povlače nakon ležanja na leđima.
Vodeći simptomi su otežano hodanje, pojačana bol pri stajanju zgrčena položaj, bolnost tijekom palpacije u području mišića.
Za bol u mišiću tijekom grča karakteristično je da je točkasta – u samom mišiću koji je malenih dimenzija. Sindrom piriformisa je stanje u kojem se javlja grč u mišiću piriformis koji se nalazi u središnjoj liniji stražnjice.
Žene su, prema raznim istraživanjima, i do 6 puta sklonije od muškaraca, zbog šire zdjelične kosti.
Osim spola, drugi čimbenici su dugotrajno sjedenje ili stajanje, što dovodi do povećanja mišićnog tonusa i rizika od spazma. Također, ponavljajuće uvijanje ili okretanje kukova (kao u golfu ili tenisu). Važno je podizanje ili nošenje teških predmeta ili ozljeda stražnjice ili sakroilijačnog zgloba.
Ali najvažnija stvar je anatomski položaj išijadičnog živca u odnosu na piriformis mišić. Moguće je da se prije prolaska ispod mišića dijeli na svoje dvije glavne grane; proći preko njega ili kroz mišićna vlakna podijeljena.
Na mnogim mjestima ishijadični živac može biti stisnut u području zdjelice, kao i nakon što iz nje izađe, zbog svoje duljine. Ali najčešće se to događa ispod piriformis mišića.
U diferencijalnoj dijagnozi treba uzeti u obzir degenerativnu bolest diska, spinalnu stenozu, spondilolistezu, prisutnost miofascijalne boli, trohanterni burzitis, te na kraju, ali ne manje važno, treba razmotriti mogućnost tumora u maloj zdjelici ili endometrioze.
Istraživanja pokazuju da se oko 85% ljudi oporavi od boli sindroma piriformisa nekirurški liječenje.
Blaga bol u sindromu može nestati nakon odmora u roku od 1 do 2 dana, ali ako je prisutna akutna upala s izraženom oteklinom i boli, simptomi mogu trajati nekoliko dana ili tjedana. Osim toga, također je potrebno ciljano liječenje kako bi se spriječilo da stanje postane kronično.
Većina pacijenata doživi potpuno povlačenje simptoma unutar 1-3 tjedna nakon ciljanog tjelesnog programa.
Ako se metodama fizioterapija ne postigne zadovoljavajući učinak, prikladna je i primjena intramuskularnih aplikacija s anesteticima (1% lidokain) i kortikosteroidima (80 mg metilprednizolona). No, važno je napomenuti da su prije odbijanja njihove terapijske primjene potrebna najmanje 3 ispitivanja primjene.
Oni su također važni priručnik metode poput Bowen terapije i osteopatije, koje dovode do opuštanja fascija, mišića i prenapregnutih ligamenata. Na taj način se poboljšava opskrba krvlju kao i inervacija područja.
U nedostatku uspjeha konzervativne terapije – moguće je morati kirurški intervencija za uklanjanje uzroka stiskanja.
Reference:
1. Piriformis sindrom – Fiziopedija;
2. Što je Piriformis sindrom?, Zdravlje kralježnice;
3. Brandon L. i sur., Piriformis sindrom, National Library of Medicine.