Ovaj plan prehrane dobro je poznat većini nas i mnogi ga se pridržavaju. Ali što ne znamo o prednostima i manama povremenog posta? Jer postoje kategorije ljudi kojima liječnici ne preporučuju takve eksperimente s vlastitim zdravljem.
Postoje dva pristupa povremenom postu: jedan je dnevni pristup ili metoda 16/8. U ovom pristupu, osoba odabire osmosatni prozor u danu tijekom kojeg može jesti u svom uobičajenom režimu – na primjer, 2-3 puta unos hrane u tih 8 sati. A tijekom preostalih sati ne smije jesti, već samo piti vodu ili nezaslađeni čaj. U ovih 16 sati dolazi i san.
No, kažu stručnjaci, ako je osoba bila podvrgnuta operaciji uklanjanja žučnog mjehura, na takvu dijetu može krenuti tek nakon godinu dana. Važno je da se žučni kanali prilagode.
Druga opcija: kada 5 dana u tjednu osoba jede kao i obično, a ostala 2 dana jede jednom dnevno, a ukupni kalorijski sadržaj hrane ne smije biti veći od 500-600 kalorija.
Isprekidani post: spas ili fikcija?!
U ljudskom tijelu, objašnjavaju liječnici, postoje dva posebna hormona odgovorna za regulaciju gladi: grelin i leptin. Grelin se proizvodi u želucu i izaziva osjećaj gladi, a leptin se stvara u masnom tkivu i potiskuje apetit. Glad ima dva stadija – senzorni i metabolički. Zahvaljujući njima možemo odrediti kada smo gladni.
Počinjemo osjećati peckanje, ponekad mučninu i slabost. Nakon jela sve to prolazi i dobro stanje se vraća. Ali postoje ljudi koji vrlo loše podnose glad: znoje se i ruke im počinju drhtati. To mogu biti simptomi hipoglikemije – manifestacija inzulinske rezistencije. Ovdje je potrebna konzultacija sa stručnjakom.
Činjenica je da se kod isprekidanog posta prebacivanje između posta i unosa hrane odvija po redovnom rasporedu, tijelo može otopiti više masnoće i aktivirati imunološki odgovor. Povećava se osjetljivost stanica na inzulin, nakon izlaska iz faze gladovanja tijelo bolje proizvodi energiju iz hrane koju prima.
Pažnja!
Zapamtite za koga je ova shema hranjenja zabranjena: za trudnice i dojilje; za osobe s poremećajima u prehrani; s teškom bolešću jetre, dijabetesom ili hipoglikemijom; za one s nedovoljnom težinom. Ovakav način prehrane prikladan je za zdrave osobe, no i oni bi se prethodno trebali posavjetovati s liječnikom.
