Rehabilitacija se odnosi na pomoć pri ponovnom uspostavljanju veze, osobito kada je pukotina djelomična, kako bi se spriječila potreba za operacijom. Ali također ima važno mjesto u pripremi struktura prije kirurške intervencije, kao i neposredno nakon njezine izvedbe.
Spontani oporavak, moguća je i bez operativne intervencije, za koju se vjeruje da se javlja u do 30% slučajeva rupture prednjeg križnog ligamenta. Potrebno je ponovljeno praćenje slikovnim studijama – i točnije, nuklearnom magnetskom rezonancijom – jer su meka tkiva – mišići, ligamenti, ligamenti – najbolje istaknuta.
Pucanja prednjeg križnog ligamenta posljednjih su godina u porastu, a 50% se vraća sportu nakon patnje rekonstrukcija. Važno je napomenuti da je visoka stopa također posljedica lakog pristupa slikovnim studijama, budući da su u prošlosti često ostajale nedijagnosticirane – osobito blaga i djelomična pukotina.
Relapsi – ponovljeni kidanji također nisu rijetki, zbog čega je rehabilitacija izuzetno važna.
Potrebna su stalna testiranja kako bi se procijenilo kada su pacijenti spremni vratiti se sport.
Važno je napomenuti da ruptura prednjeg križnog ligamenta nije samo mišićno-koštana ozljeda, budući da se senzomotorni impulsi koji dopiru do moždane kore prenose na oba kraja ligamenta.
Nakon puknuće te promjena procesa reorganizacije u središnjem živčanom sustavu, zbog promjene strukture – mogu se pojaviti poteškoće s čitanjem vizualnih podražaja i onih iz vestibularnog aparata. U nekim slučajevima može doći do nestabilnosti zgloba donjeg uda.
Te se promjene mogu kontrolirati i obnoviti primjenom senzomotoričkog treninga.
U razdoblju oporavka odvija se motorički trening, vježbe s dvojnim i trostrukim zadacima, razni podražaji vanjskog polja. Senzoromotorna reorganizacija nije podržana iskoracima ili čučnjevima, već specifičnim vježbama prilagodbe i stimulacije.
Kod postizanja fleksije od 100° u koljenom zglobu može se uključiti i vožnja bicikla – na početku je poželjan ergometar.
Vježbe se rade na dvije noge, zatim samo na jednoj i s opterećenjem na nozi s ozljedom.
Kada pacijent može početi trčati ovisi o prisutnosti dobrog volumena u zglobu, bez otekline, bez boli. Najmanje 70% simetrije s neoperiranom nogom u pogledu aktivnosti koje se izvode. Neki autori koriste i test s 10 čučnjeva na operiranoj nozi, a u slučaju da nema parazitnih pokreta s otklonom od osi – može se pristupiti trčanju.
Svaki mjesec rehabilitacije smanjuje mogućnost puknuća. Mit je da se za 6 mjeseci noga potpuno oporavi.
Spontani oporavak također je vezan uz izostanak dodatnih oštećenja, npr. problem je i teško puknuće meniskusa.
Dinamometrom je najobjektivnije mjerenje čvrstoće, a time i restorativne sposobnosti konstrukcija na temelju započete sanacije.
Kod uzimanja transplantata iz mišića kvadricepsa oporavak je znatno teži i zahtijeva više vremena. Postoji veći rizik od osteoartritisa kada se koristi transplantat patele.
Važno je napomenuti individualne karakteristike, jer se neki pacijenti oporavljaju znatno brže, čak i pri provođenju iste rehabilitacijski programa.
Uvjeti za sportove neravni tereni (neravan teren) preporučuju se najranije u drugoj fazi oporavka, a pacijent već mora moći skočiti na noge. Koljeno mora imati tzv. obrambene reakcije – koordinaciju i na terenu s preprekama, kako bi se osigurala dobra stabilizacija i spriječile daljnje traume.
Reference:
1. Sportski žurnal Medicina
2. Treća besplatna konferencija o rehabilitaciji, Pomorije, 2023