Indijski oraščići, koji zapravo i nisu orašasti plodovi, već sjeme ploda zimzelenog stabla, također poznatog kao indijski orah, iako je porijeklom iz sunčanog Brazila. Danas indijski orah uglavnom raste u zemljama Afrike i Azije. Tamo su ga donijele portugalske flote u dalekom 16. stoljeću. Danas su vodeći proizvođači indijskih oraščića Indija, Brazil, Mozambik, Tanzanija i Nigerija.
Suprotno uvriježenom mišljenju, filogenetski je bliži mangu nego kikirikiju. Indijski orah, poznat kao Anacardium occidentale, iz iste je obitelji kao mango i pistacija.
Indijski orah je zimzelena biljka koja doseže visinu i do 12 metara, a vijek ploda traje i do 45 godina.. Njen plod se često naziva indijska jabuka, a izgledom jako podsjeća na veliku krušku crvene boje ili na dunju. Na dnu jabuke indijskog oraha nalazi se bubrežasta izraslina koja sadrži ukusan indijski orah. Ovaj orah je uronjen u vrlo otrovni sekret koji ga štiti od raznih štetnika.
Svaka jabuka indijskog oraha daje jedan orah, ali jedno stablo može dati do 300 plodova godišnje. Ova iznimno mala količina, u kombinaciji s mukotrpnošću berbe orašastih plodova, uz transport, uzrok su relativno visoke cijene indijskih oraščića.
Stablo indijskog oraha oduvijek je bilo cijenjeno zbog svog drveta, balzama od indijskog oraha i jabuke od indijskog oraha, ali sam indijski orah postao je popularan tek početkom 20. stoljeća.
Sastav i prednosti:
100 g indijskih oraščića sadrži
18 g proteina
292 mg magnezija
660 mg kalija
593 mg fosfora
20 mg selena,
2,2 mg željeza
12 mg natrija
5,8 mg cinka
Indijski orah je vrlo vrijedan izvor vitamina B, folne kiseline i kalija. Bogate su magnezijem, selenom, bakrom i fosforom, kao i puno željeza koje je važan dio hemoglobina koji čini crvena krvna zrnca. Stoga se preporuča uključiti ih u većim količinama u prehranu osoba koje pate od anemije i tjelesnog umora.