Što su tardivne diskinezije?
Tardivne diskinezije predstavljati nevoljni pokreti na jeziku, usnama, licu, torzu i udovima koji se javljaju kod pacijenata koji su dugotrajno liječeni antipsihoticima. Iako su povezane s primjenom neuroleptika (antipsihotici), tardivne diskinezije također su uočene prije razvoja ovih lijekova.
Bolesnici sa shizofrenijom i drugi neuropsihijatrijski poremećaji posebno su osjetljivi na razvoj tardivnih diskinezija nakon izlaganja konvencionalnim neurolepticima, antikolinergicima, toksinima, zabranjenim tvarima i drugim agensima.
Osim kod shizofrenije, tardivne diskinezije najčešće se javljaju u bolesnika sa shizoafektivnim poremećajem ili bipolarnim poremećajem koji su dugo bili liječeni antipsihoticima, no ponekad se ti nevoljni pokreti javljaju i u drugim stanjima. Na primjer, fetalni alkoholni sindrom (stanje koje utječe na fetus i nastaje zbog produljene upotrebe alkohola od strane majke tijekom trudnoće), druge poteškoće u razvoju i drugi poremećaji mozga predisponirati razvoj tardivnih diskinezija, čak i nakon uzimanja samo 1 doze antipsihotika.
Tardivne diskinezije povezane su s polimorfizmi (varijante) i gena za dopaminski receptor D2 (DRD2), TaqI A i TaqI B i povezanih haplotipova (skup specifičnih sekvenci DNK u skupini blisko povezanih gena na jednom kromosomu) i gena za dopaminski receptor D3 (DRD3) , gen za transporter dopamina (DAT) i gen za mangan superoksid dismutazu (MnSOD).
Tardivne diskinezije mogu se razlikovati od akutni poremećaji kretanja, koji se obično javljaju u istim skupinama pacijenata. Akutni poremećaji kretanja koji se javljaju kao manifestacija učinaka neuroleptika i drugih antagonista dopamina uključuju akatiziju (nemogućnost mirovanja), akutnu distoniju i druge hiperkinetičke diskinezije.
Akutni učinci Antagonisti dopamina također uključuju parkinsonske sindrome koji se očituju bradikinezijom, rigidnošću i tremorom. Akutni poremećaji kretanja koji su posljedica izlaganja antagonistima dopamina obično se nazivaju ekstrapiramidalnim sindromima.
Rizik od akutnih poremećaja kretanja kod izloženosti antagonistima dopamina povećan je u bolesnica i starijih bolesnika. Korištenje snažan antagonista dopamina, dugotrajna primjena ovih lijekova i prethodna pojava akutnih poremećaja kretanja s izlaganjem antagonistima dopamina također su povezani s povećanim rizikom od akutnih nuspojava kretanja. Diskinezije se također mogu pojaviti kada se smanji ili prekine liječenje antagonistima dopamina, a problemi su obično otporni na druge terapije.
Koji čimbenici povećavaju rizik od tardivnih diskinezija?
Čimbenici koji povećati rizik od početka tardivnih diskinezija uključuju:
- Dijabetes;
- virus humane imunodeficijencije (HIV);
- Korištenje zabranjenih tvari;
- Traumatična ozljeda mozga.
Lijekovikoji mogu uzrokovati tardivnu diskineziju, uključuju:
- Antidepresivi i lijekovi protiv anksioznosti;
- Blokatori dopaminskih receptora (antagonisti dopamina);
- Litij;
- lijekovi protiv malarije;
- Neuroleptici (antipsihotici ili trankvilizatori);
- Lijekovi protiv mučnine (antiemetici).
Neki lijekovi za liječenje poremećaja raspoloženja i drugi psihički problemi može povećati rizik od tardivne diskinezije. Ovi mentalni poremećaji uključuju:
- Anksioznost i depresija;
- Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD);
- Bipolarni poremećaj;
- Deluzijski poremećaj (psihoza);
- Poremećaji u prehrani;
- Opsesivno kompulzivni poremećaj (OKP);
- Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP);
- Shizofrenija i shizoafektivni poremećaj.
Antiemetici (lijekovi protiv mučnine) za liječenje nekih gastrointestinalni poremećaji može uzrokovati tardivne diskinezije:
- Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB);
- Gastropareza;
- Mučnina i povračanje.
Pacijenti koji uzimaju lijekove za liječenje nekih neurološki problemimože razviti tardivne diskinezije:
- Demencija;
- Epilepsija i napadaji;
- Parkinsonova bolest.
Koji su simptomi tardivne diskinezije?
Oko 7 od 10 osoba s tardivnom diskinezijom ima blage simptome. Međutim, simptomi mogu pogoršati tijekom vremena. Također se mogu pojačati tijekom razdoblja stresa. Tardivne diskinezije često nestaju tijekom spavanja. Osobe s tardivnom diskinezijom možda nisu svjesne da čine nenamjerne pokrete lica, na primjer:
- Brzo treptanje;
- Pokreti žvakanja;
- Grimasa ili mrštenje;
- Sisanje pokreta s ustima;
- Isplaziti jezik ili dodirivati unutarnju stranu obraza jezikom.
Tardivne diskinezije također mogu utjecati drugim dijelovima tijela. Većina pacijenata uzima lijekove godinama prije nego što se razvije tardivna diskinezija. Rijetko se simptomi razviju unutar tri mjeseca od početka liječenja. Malo je vjerojatno da će se razviti tardivna diskinezija ako pacijent uzima lijek nekoliko tjedana. Tardivne diskinezije obično nestaju ili se smanjuju nakon prestanka uzimanja lijeka ili smanjenja doze. Međutim, neki pacijenti osjećaju trajne simptome čak i ako se lijek prekine.
Reference:
1. Nacionalni centar za biotehnološke informacije (NCBI). Cornett EM, Novitch M, Kaye AD, et al. Tardivna diskinezija izazvana lijekovima
2. Zaklada za medicinska istraživanja distonije. Diskinezije i distonije izazvane lijekovima: tardivni sindromi
3. Nacionalna organizacija za rijetke poremećaje. Tardivna diskinezija