Foto: iStock/Gulliver
Kad dođu hladni mjeseci, većina ljudi religiozno počne uzimati hrpu sintetskih vitamina kako bi bili otporniji na zimske gripe i prehlade. Jedan od obaveznih vitamina nedvojbeno je Vjeruje se da pomaže u borbi protiv raznih bolesti – od raka do depresije. Ali nažalost, ove teorije nisu potvrđene novijim istraživanjima.
Neko se vrijeme vitamin D činio kao pravi eliksir zdravlja. Prije jednog stoljeća prepoznat je kao lijek za rahitis, dječju bolest koja uzrokuje slabe i deformirane kosti. Zatim, početkom 2000-ih, istraživači su počeli prikupljati višestruke studije koje pokazuju da niske razine vitamina D mogu biti čimbenik raka, kardiovaskularnih bolesti, demencije, depresije, dijabetesa, autoimunih bolesti, prijeloma, bolesti dišnog sustava i Parkinsonove bolesti. Činilo se razumnim misliti da bi povećanje razine ovog jednostavnog vitamina – jednog od onih koje naše tijelo proizvodi kada je izloženo sunčevoj svjetlosti i kojega možemo dobiti putem dodataka prehrani – moglo izliječiti gotovo sve što nas muči.
Pogledajte više:
Objavljena su najmanje dva toma pod naslovom “Liječenje vitaminom D”, kao i druge knjige i novinska izvješća čiji naslovi uključuju riječi poput “revolucija” i “čudo”. Također je rasla zabrinutost da ne dobivamo dovoljno vitamina. U emisiji “Dobro jutro Ameriko”, novinarka Diane Sawyer objavila je da 100 milijuna Amerikanaca pati od nedostatka vitamina. Njezin gost bio je dr. Oz, koji je gledateljima rekao da mogu odrediti razinu vitamina D pomoću jednostavnog krvnog testa. “Sunčeva svjetlost je najbolji način da dobijete ovaj vitamin”, rekao je. Ali ako to nije dovoljno, preporučuje ulje jetre bakalara ili dodatke prehrani.
Mnoge slavne osobe i tvrtke koje se bave proizvodnjom vitamina izrazile su nadu da bi vitamin D mogao biti lijek za sve, kaže Joan Manson, endokrinologinja i epidemiologinja s Medicinskog fakulteta Harvard i voditeljica nekih od najvećih studija vitamina D do danas. Porasla je prodaja dodataka prehrani koji sadrže vitamin D, kao i broj studija o vitaminu D.
Zatim se začuo tresak. Iako su tisuće studija povezale niske razine vitamina D s brojnim bolestima, kada su ga znanstvenici pokušali upotrijebiti kao sredstvo za prevenciju ili liječenje ovih problema, čudotvorni dodatak prehrani nije uspio. Ideja da bi nam se život poboljšao ako jednostavno podignemo razinu vitamina D počela se činiti kao fantazija. Ideja da je nedostatak vitamina D raširen također je pala u vodu. Ispada da se predodžbe o tome što je deficit u početku temelje na dvojbenom shvaćanju. Uzorci istraživanja nacionalne populacije pokazali su da većina ljudi već dobiva dovoljno vitamina.
Nema sumnje da vitamin D igra važnu ulogu u zdravlju. Pomaže tijelu da apsorbira i zadrži kalcij i fosfor koji su ključni za izgradnju kostiju. Ali s iznimkom nekih podskupina stanovništva (kao što su dojenčad i osobe s određenim bolestima), većina ljudi vjerojatno ne treba dodatke prehrani.
Priča o otkriću vitamina D, njegovoj transformaciji u čudo i kasnijem povratku u prehrambenu industriju ilustrira ponekad neravan put znanstvenog otkrića. To je također poučna priča o potrebi skromne interpretacije znanstvenih rezultata. U konačnici, ovo je priča o samoispravljajućoj prirodi znanosti io tome kako se znanje s vremenom poboljšava.
Većinu ljudske povijesti ljudi su dobivali vitamin D prvenstveno od sunca. Ispostavilo se da su ljudi pomalo poput biljaka – UV svjetlo možemo pretvoriti u nešto što našem tijelu treba u procesu sličnom fotosintezi.
Izvor bgnes
