Atrofija i smanjena veličina cerebelarnih stanica može biti uobičajena značajka niza bolesti, od kojih neke nisu prvenstveno povezane s neurološkom patologijom.
Kod cerebralne atrofija ne opisuje se samo gubitak neurona, već i veze među njima – takozvane sinapse. To zauzvrat značajno smanjuje stečene vještine, jer se sinaptičke veze intenzivno stvaraju nakon rođenja.
S godinama je blaga do umjerena atrofija ljudskog mozga fiziološki proces koji je karakterističan i za druga tkiva i organe u tijelu. No, iako prirodan proces, kod svakoga se odvija drugačije.
Mali mozak bitan je za koordinaciju pokreta mišića. Ali zajedno u koordinaciji s drugim sustavima – prije svega vizualnim sustavom, iz kojeg primamo do 85% informacija. Osim toga, iz proprioceptora u mišićima i zglobovima, kao i iz vestibularnog aparata.
Održavanje ravnoteže je zahvaljujući sudjelovanju u koordinaciji. Mali mozak ima “senzore” koji otkrivaju poremećaje ravnoteže i pokreta. Zatim šalje signale mišićima da se prilagode i pokrenu.
Najčešći simptomi cerebelarne atrofije su vrtoglavica, iznenadni napadi glavobolje. Osim toga, česte su manifestacije mučnine, što dovodi do nagona na povraćanje.
Pospanost, blage ili značajne smetnje u hodu, smanjeni tetivni refleksi također mogu biti prisutni – hiporefleksija.
Ataksiju karakterizira poremećaj koordinacije voljnih pokreta. Može biti prisutan i privremeno i trajno.
Hiporefleksija može prijeći i u potpuni nedostatak refleksa – arefleksiju. Patologija jednog ili više refleksa, koja je povezana s kršenjem integriteta refleksnog luka živčanog sustava.
Neki pacijenti navode nemogućnost zadržavanja zdjelicu rezervoara – tzv. inkontinencija i, shodno tome, nehotično ispuštanje – najčešće urina.
Dizartrija i poremećaji govora još su jedan čest problem koji se manifestira kao poteškoće u govoru ili pogrešnom izgovaranju riječi.
Tremor ili drhtanje je još jedan simptom, a to su nevoljni ritmični pokreti pojedinih dijelova ili cijelog tijela. Još jedan simptom od organa povezanih s ravnotežom i malog mozga je nistagmus – nevoljni ritmički pokreti očiju.
Mali mozak ranjiva je ne samo u slučaju nekih infekcija – primjerice, vodenih kozica, već i u slučaju ulaska otrovnih tvari u tijelo, uključujući prekomjerno uzimanje alkohola. Neki lijekovi također imaju učinak – primjeri su barbiturati i benzodiazepini. Što se tiče otrova – teški metali kao što su živa i olovo; otapala za boje.
Mali mozak je rjeđe mjesto za moždani udar od velikog mozga. Međutim, ne treba ga podcjenjivati u prisutnosti specifičnih simptoma i sklonosti trombotičnim incidentima.
Manje od 1% bolesnika oboli od raka paraneoplastični cerebelarna degeneracija. Ali degeneracija malog mozga uzrokovana alkoholom je češća. Studije pokazuju da između 12% i 27% ljudi s poremećajem ovisnosti o alkoholu ima neku razinu cerebelarne degeneracije.
Pojedinci s cerebelarnom degeneracijom mogu imati mentalne poremećaje kao što je poremećaj pažnje/hiperaktivnosti, uključujući shizofreniju.
Nuklearna magnetska rezonancija slikovna je studija koja točno pokazuje stupanj cerebelarna atrofija.
Što se tiče terapije, uz medikamentozno liječenje, preporuke su i za aktivnu rehabilitaciju, čiji dio uključuje vježbe koje se daju izvoditi trajno, a ne samo kroz nekoliko mjeseci.
Reference:
1. Difuzna cerebelarna atrofija, Radiopedia;
2. Cerebelarna degeneracija, Klinika Cleveland.