Stvorena je nova metoda za prodiranje u matične stanice i umetanje genetskih informacija kroz nanočestice. Promjena genetske strukture matičnih stanica omogućit će maksimalnu učinkovitost njihove regenerativne sposobnosti, što potencijalno pomaže u liječenju brojnih bolesti.
Matične stanice su osnovne stanice, ishodište svih ostalih vrsta stanica. To su nezrele stanice koje se nakon stanične diobe samoobnavljaju, uz sposobnost diferencijacije u različite, specijalizirane tipove stanica s individualnim svojstvima i funkcijama. Ove specijalizirane stanice neophodne su za popravak tkiva i organa u tijelu. Proširivanje našeg znanja o matičnim stanicama otvorit će vrata medicini za borbu protiv mnogih ozbiljnih bolesti kao što su Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest, reumatoidni artritis, osteoartritis i mnoge druge. Zbog brojnih mogućnosti matičnih stanica njihova će daljnja istraživanja utjecati na medicinu u cjelini.
Ljudska intervencija može ubrzati proces diferencijacije matičnih stanica i dovesti ih do njihovog maksimalnog potencijala, kao i kontrolirati specifičnu vrstu stanice koju matična stanica može pretvoriti. Problem koji nas koči je taj što same matične stanice imaju obranu od prodiranja sličnu našoj koži. Da bismo došli do srži matične stanice, moramo probiti ovu zaštitnu barijeru i otkriti kako unijeti genetske informacije u stanicu.
Znanstvenici sa Sveučilišta Xian Zhaotong u Liverpoolu krenuli su sa zadatkom prodiranja u matične stanice. Prvi korak u njihovoj misiji bio je utvrditi svojstva ove vrste stanica koja će se iskoristiti. No, tu se pojavio njihov prvi problem – matične stanice ne mogu se umetnuti izravno u strano tijelo jer će u roku od tjedan dana degenerirati i postati nefunkcionalne. To je problem zbog činjenice da je matičnoj stanici potrebno najmanje 4 tjedna da se diferencira u drugu vrstu stanice. Stoga je matičnu stanicu trebalo diferencirati u laboratorijskom okruženju u specifičnu vrstu stanice koja bi trebala eventualnom pacijentu, a tek potom ugraditi u dio tijela gdje bi pomogla u oporavku nakon oštećenja.
Probijanje barijere matičnih stanica izazov je koji su znanstvenici nekoliko puta pokušali svladati. Rješenje su pronašli u nanočesticama – česticama nevidljivim ljudskom oku, promjera između 1 i 100 nanometara (jedan nanometar je milijardni dio metra, odnosno 10-9 m).
Te su nanočestice presvučene posebnim polimerom koji im je omogućio ulazak u stanicu, prolazeći izravno kroz njezinu barijeru. Ovaj proces još nije usavršen, ali njegovo rafiniranje omogućit će umetanje genetskih informacija u matične stanice. Preko njega će se moći usmjeriti na određenu vrstu stanica u kojima će se diferencirati.
Druga nit istraživanja u Liverpoolu bila je zašto je ova membrana matičnih stanica tako neprobojna. Nakon testiranja s uređajem nazvanim sonicator, znanstvenici su otkrili da je moguće da uzrok leži u visokoj prisutnosti kolesterola u stanici.
Znanstveni rad objavljuje u časopisu Nano slova.
Reference:
Ruan, G. (2023., 17. ožujka) Razvoj tehnologije vođen mehanizmom za rješavanje problema unutarstanične dostave stanica koje se teško prenose. Preuzeto 2023., 10. svibnja s
