Karpalni tunel ili kanal je relativno uska struktura, au isto vrijeme kroz njega prolazi niz tetiva, živaca i krvnih žila, koji su odgovorni za funkcije prstiju. Iz tog razloga, u prisutnosti predisponirajućih čimbenika, patologija i odgovarajući simptomi mogu se otključati relativno lako.
Prema Američkoj akademiji za ortopedsku kirurgiju, sindrom karpalnog tunela je kompresijska neuropatija medijalnog živca zbog povećanog pritiska. Najčešći simptomi su bol u thenaru i prva tri prsta (u nekim slučajevima unutarnji dio četvrtog), kao i utrnulost na palmarnom (unutarnjem) dijelu šake.
Klinička slika je uglavnom neurološki, zbog zahvaćanja uglavnom prolaznog živca, a osim boli i obamrlosti, javljaju se i trnci, žarenje, slabost mišića pregibača prstiju, osjećaj blage nespretnosti – npr. pri podizanju čaše točku nesposobnosti zadržati. Iznimno je karakteristično da se simptomi ističu noću, zbog opterećenja tijekom dana, kada strukture opetovano pritiskaju živac.
Brojne bolesti povezane su s predispozicijom za to stanje, a ne samo određena zanimanja. Etiološki uključuju traumu područja, intenzivno pušenje (zbog oštećenja krvnih žila i cirkulacije), dob (preko 50 godina), pretilost (umjereno visok rizik), reumatoidni artritis, lupus, hipertireoza, Multipla skleroza.
Važna je i hormonska neravnoteža – najveći rizik od razvoja ovog sindroma imaju žene koje su na kontracepciji, u menopauzi ili uzimaju estrogen.
Rad s vibrirajućim predmetima ili na pokretnoj traci, koji zahtijeva stalnu fleksiju-kontrakciju zgloba, također povećava mogućnost simptoma.
Dijagnostika se proteže u nekoliko smjerova.
Za provokaciju se koriste funkcionalni testovi, a ako su pozitivni, prisutna je stimulacija simptoma.
Provokativni testovi koji se najčešće koriste su Phalenov test, u kojem su ručni zglobovi savijeni i dorzalna fleksija (stražnje strane obje šake se međusobno dodiruju, zbog čega pacijent drži oko minutu). Tinelov test je još jedan funkcionalni test u kojem se lupka kanal odozgo. Treći test – Durkanov – u kojem je pacijentov zglob supiniran (s unutarnjim dijelom prema gore), a ispitivač vrši pritisak s dva palca na retinaculum flexorum u roku od 30 sekundi. Ako su testovi pozitivni, simptomi se javljaju pred kraj ili neposredno nakon testa.
Pri općem pregledu i palpaciji često se uočavaju promjene na muskulaturi ruke – najčešće thenaru i hipotenaru koji je atrofirao. Još jedan test koji se može primijeniti, ali nije obavezan je test od Weberu kojem se pokušava razgraničenje u dvije točke od dva uboda iglom, pri čemu pacijenti s kompresijom srednjeg živca imaju veću udaljenost između dviju stimuliranih točaka tako da se osjećaju kao različite, a ne kao ubod u jednu točku.
Također je važno da se testovi koji se koriste specifično primjenjuju – odnosno odabiru se oni s najvećim osjetljivost i specifičnost određenog problema za ciljanje prisutnosti vrste patologije.
Također je važno procijeniti prevalenciju simptoma. Dakle, ako se “presele” na vrat i ramena – velika je vjerojatnost da je primarni problem tamo, a ne u predjelu zapešća. Ali zato je ispravna anamneza od primarne važnosti. Samo u slučaju ekstremnog pogoršanja i ozbiljne upale u području karpalni tunel moguće je da bol zrači čak i do vrata.
Slikovne studije također su važne jer u nekim slučajevima, osobito u traumi, mogu biti slomljene kosti ili hrskavični čestice dovesti do iritacije te je u takvim slučajevima potrebna operativna intervencija.
U konzervativnoj terapiji primjenjuju se fizikalne metode, udlage za dekompresiju struktura, kao i primjena injekcija kortikosteroida.
Važno je napomenuti da dok mišići vole istezanje, živci ne. Odgovarajuća primjena istezanja – pogoršala bi simptome.
Prevencija se također može učiniti s ergonomija rada – na primjer, ako su uzrok miš i tipkovnica – poboljšanje stanja može biti dostupno korištenjem okomitog miša.
Reference:
Calandruccio JH, Thompson NB. Sindrom karpalnog tunela: Donošenje odluka o liječenju temeljenih na dokazima. Orthop Clin North Am. Travanj 2018.;49(2):223-229