Središnji i periferni vid su funkcije mrežnice oka, uz pomoć kojih se percipira okolni svijet. Oni grade formirana vizija.
Središnji vid je osnova za razlikovanje različitih oblika, detalja i veličina predmeta. Zahvaljujući njemu, u svakom se objektu provode zasebne aktivnosti poput pisanja, čitanja, crtanja, pletenja i fokusiranja. Ovisno o njegovom stanju, kvaliteta života može biti narušena.
Središnji vid se ostvaruje uz pomoć središnjeg dijela makule, koji se nalazi na mrežnici, tzv fovea. Fovea se uglavnom sastoji od čunjića, koji se postupno smanjuju na periferiji na račun štapića.
Vizualni proces u realizaciji središnje vizije prolazi kroz nekoliko uzastopnih faza. Ovi su:
- Detectio. Sposobnost vizualnog analitičara da otkrije i uoči pojedinačne detalje.
- Rezolucija. Sposobnost oka da razlikuje i odvaja predmete jedne od drugih.
- Lokalizacija. Sposobnost lokalizacije objekata.
- Recognitio. Sposobnost oka da prepozna predmet u cjelini.
Svaki od ovih stadija karakterizira drugačiji vidni prag, odnosno različit stupanj i raznolikost formiranog vida.
Sposobnost oka da uoči najmanju vidljivu točku na određenoj pozadini naziva se točkasti vid. Vidni prag kod vida na točki naziva se Minimalno vidljivo.
Sljedeći stupanj formiranog vida je vizija koja razdvaja, koji se također naziva odvojivim. Izražava se u sposobnosti oka da razlikuje i opaža dvije maksimalno bliske točke. Njegov vidni prag je Minimalno odvojivošto je osnova vidne oštrine.
Vizija pravog oblika – vizija središnjeg oblika, predstavlja sposobnost zapažanja oblika i detalja, percipiranja predmeta u cjelini uz sudjelovanje moždane kore. Prag koji se vidi u ovoj fazi naziva se Minimalna kognoscibilnost.
Sposobnost prepoznavanja sve manjih objekata – optotipovioznačava se kao vid čitanja. Vizualni prag je Minimalno čitljivo.
Vernier vid bilježi sposobnost oka da primijeti i locira na ravnini najmanji prekid i pomak ravne linije. Vizualni prag se zove Minimalna deformabilnost.
Glavne karakteristike središnjeg vida su vidna oštrina, postojanost jasnog vida te brzina razlikovanja i oporavka.
Oštrina vida je mjera prostorne rezolucije oka. Određuje se minimalnim vidnim kutom pod kojim se dvije točke vide kao odvojene, kao i kontrastnom osjetljivošću oka. Brojčani izraz vidne oštrine naziva se vizija. Minimalni vidni kut obrnuto je ovisan o vidnoj oštrini, stoga što je manji, to je vid bolji.
Kontrastna je osjetljivost, s druge strane, izravno proporcionalna vidnoj oštrini, pa što je veća, to je veća razlučivost oka. U nedostatku kontrasta između pozadine i pojedinačnih objekata, on je ispod praga i pojedinačni objekti nisu vidljivi.
Stanje vida i njegovu oštrinu određuju različiti anatomski, fiziološki, optički i drugi čimbenici okoline. Optički faktori su refrakcija, akomodacija, širina zjenice i prozirnost leće. Za kvalitetu života od velike je važnosti nepostojanje poremećaja središnjeg vida, kao i namjerna korekcija onih koji se javljaju.
Reference:
Prof. Dr. Ivan Ivanov, PhD, “Napredni tečaj iz oftalmologije”, RIC “Simek”, Sofija 2008.
