Infekcije sa H. pylori vodeći su uzrok čir na želucu. Bakterija također može uzrokovati limfom limfnog tkiva povezanog sa sluznicom u želucu, kao i adenokarcinom. Mehanizmi koji dovode do ulcerativnih promjena na želučanoj sluznici tijekom infekcije s H. pylori. Obično bakterija nastanjuje dio želuca koji je bliži duodenumu – antrum, no u nekim slučajevima migrira u proksimalniju regiju želuca. Ovaj mikroorganizam ima sposobnost transformacije u različite oblike koji mu olakšavaju preživljavanje. Bakterije ima mnoge genetske osobine koje mu daju zarazna svojstva. Ključni element za razvoj infekcije je pokretljivost H. pylori, kao i sposobnost proizvodnje ureaze. On je pak važan za proizvodnju amonijaka iz uree, što pridonosi smanjenju kiselosti u želucu.
Utvrđeno je da je 90% slučajeva čira na želucu uzrokovano infekcijom H. pylori. Bakterija uzrokuje štetu na želučane sluznice i ometa učinkovito djelovanje imunološka obrana domaćina. Posjeduje višestruke faktore virulencije koji u kombinaciji s ostalim njegovim svojstvima dovode do oštećenja sluznice i ciljanog napada imunoloških stanica domaćina. Među tim promjenama karakterističan je poremećaj normalne funkcije T- i B-limfocita, te makrofaga i mastocita. Ureaza omogućuje bakterijama nesmetano naseljavanje trbuhkroz oslobađanje amonijaka, koji, pak, oštećuje epitel želučane sluznice.
Upalni odgovor protiv infekcije uzrokuje lokalno oštećenje tkiva i masivnu smrt stanica u želučanoj sluznici. Pretpostavlja se da je jedan od razloga za pojavu čira kao posljedica infekcije sa H. pylori je povećana proizvodnja želučane kiseline i dvanaesniku. To dovodi do značajnog oštećenja tkiva, sinteze upalnih medijatora i povećanog oslobađanja gastrina. Povećana izloženost kiselinama dovodi do metaplastičnih promjena želučane sluznice.
Još jedan čest razlog za razvoj čira na želucu je unos nesteroidni protuupalni lijekovi. Prostaglandini imaju ključnu ulogu u zaštiti cjelovitosti i regenerativne sposobnosti sluznice želuca i dvanaesnika. Prestankom njihove sinteze, do kojeg dolazi zbog primjene nesteroidnih protuupalnih lijekova, dolazi do poremećaja prirodne obrane sluznice, što pogoduje njezinom oštećenju. U nekim slučajevima ovi terapeutski agensi mogu dovesti do proizvodnje proupalnih medijatora koji doprinose dodatnom oštećenju tkiva.
Pušenje se definira kao faktor rizika u patogenezi čir na želucu. Utvrđeno je da se bolest češće javlja kod pušača. Osim toga, pušenje usporava zacjeljivanje ulkusa, slabi odgovor na terapiju i povećava rizik od komplikacija kao što je perforacija. Vjeruje se da poremećeno pražnjenje želuca kod pušača, kao i pojačano lučenje kiseline, povećava rizik od infekcije H. pylori te nakupljanje slobodnih radikala na sluznici. Genetska predispozicija također igra ulogu u razvoju čira. U prisutnosti rođaka iz prve linije srodstva uočava se povećan rizik od ulcerativnih promjena na želučanoj sluznici. Dijeta je također ključni element u patogenezi želučanog ulkusa. Određene namirnice koje imaju iritantan učinak na želudac mogu poslužiti kao okidač za razvoj stanja.
Drugi čimbenici i kronične bolesti također mogu biti uključeni u povećanje rizika od razvoja ulkusa. Da, takve su:
- Starost;
- Kronično zatajenje bubrega;
- Kronične ratne bolesti;
- Ciroza;
- Nefrolitijaza;
- Nedostatak alfa-antitripsina;
- Koronarna bolest srca;
- pretilost;
- Kronični pankreatitis;
Među vodećim komplikacijama ulkusa su perforacija i krvarenje iz gastrointestinalnog trakta. Češće se javljaju kod starijih bolesnika. U većini slučajeva krvarenje je posljedica uzimanja nesteroidnih protuupalnih lijekova. Terapijski pristupi usmjereni na uklanjanje infekcije s H. pylori, omogućili su smanjenje broja slučajeva perforacije kod oboljelih pacijenata.
Reference:
Harrisonova načela interne medicine, 21. izdanje, McGraw Hill, 2022.