Danas se navršava 11 mjeseci otkako sam postala majka. Još se navikavam na tu etiketu i ovo je zadnja uloga u kojoj se vidim. Više se osjećam kao da imam dva nova prijatelja u životu za koje imam važnu odgovornost brinuti se sa svim supermoćima koje imam. I svaki dan naučim nešto novo, a najparadoksalnije je da moji učitelji imaju mudrost svojih samo 11 mjeseci života…
1. Dolazimo na ovaj svijet plačući da bismo se naučili smijati
Nikad prije nisam razmišljao o ovoj nepobitnoj činjenici, ali sada više nego ikad vjerujem da je poanta naše evolucije upravo to – prevladati svoju unutarnju potrebu za vrištanjem i pronaći sve te divne stvari oko nas koje tjeraju svakoga da otvori oči jutro s osmijehom. Lako je reći, teško učiniti, ali sada kada se moje dvije 11-mjesečne bebe mogu smijati našim šalama, a da ih uopće ne razumiju, sve je moguće.
2. Način je važan za preživljavanje
Kao kreativna osoba kakva sam oduvijek bila, pridržavanje režima je jedna od mojih najvećih noćnih mora. Mrzim rutinu, mrzim predvidljivost u ljudima i radnom rasporedu. Ali kada ostanete sami na bojnom polju s dvije bebe, način života je ono što vas spašava od ludila. Naučio sam da je organiziranost korisna, pa čak i produktivna, i jedva čekam primijeniti svoje novo znanje u svom poslu.
3. Prestanite se zauvijek uspoređivati s drugima
To nije samo moja bolest, nego možda cijelog našeg društva. Kada postanete majka blizanaca koji su manji od ostalih beba i imaju puno toga za nadoknaditi, odjednom shvatite da je stalno uspoređivati sebe s drugima ne samo destruktivno, već i potpuno besmisleno. Koncentrirate se na zadatke koje ste si zadali i čim vam se djeca nasmiješe, vesele i razvesele vas, sve je više nego divno. Bez obzira na to koliko sati druge majke provode na igralištima, uspoređujući težinu, centimetre i postignuća svojih mladih nasljednika.
4. Nije uvijek dobro imati nekoga iza leđa
Pretpostavljam da je svaka majka iskusila užas hodanja svoje djece – stalni strah od pada, ozljeđivanja, uzbuđenja i traume. Ni mene nije prošlo, ali s dvije klimave bebe, i da sam jako htio, uvijek sam mogao biti iza njih i uhvatiti ih pri svakom padu. Čak sam počeo primjećivati da ih lebdeći oko njih mnogo više uznemiravam i uzrokujem daljnje nezgode s okolnim namještajem nego kad se sami suočavaju sa svijetom oko sebe. Isto se vjerojatno odnosi i na nas, već odraslu djecu, koja dobivamo veća krila kada osjetimo da nema nikoga iza nas i da je situacija u koju smo zapali podložna samo našim snagama da se s njom nosimo.
5. Sve u svoje vrijeme
Neugodna osobina mog karaktera je nestrpljivost – želim da se sve dogodi u sekundi. Nikad nisam naučio čekati, planirati, razmišljati u perspektivi. Međutim, razvojem blizanaca primijetio sam da se ništa ne događa na silu, već dolazi u trenutku kada se treba dogoditi. Žurba i jurnjava u situacijama ne donosi nam veće zadovoljstvo, niti zapanjujuće rezultate. Ne kažem da se treba prepustiti toku, ali dobro je naučiti koristiti njegovu pokretačku snagu i njome krenuti brže i lakše u željenom smjeru.
Izvor: