Fotografija: Thinkstock/Gulliver
Bili su vrlo mlada obitelj, u braku tek nekoliko mjeseci… Ali i ovo kratko vrijeme bilo im je dovoljno da shvate da brak uopće nije onakav kakav su ranije zamišljali…
Zapravo, nije da se više nisu voljeli, naprotiv – i dalje su osjećali ljubav jedno prema drugome, ali sada su to sve rjeđe govorili. A prije… prije samo nekoliko mjeseci, kao da su se natjecali tko će prije reći, ili tko će više puta u danu reći, ili tko će to originalnije dokazati… I to nije ih opterećivalo, nije im bilo naporno, ali im je pružalo neizmjerno zadovoljstvo…
Ali kao da se odjednom sve radikalno promijenilo. Sada je i najmanji incident ili najbezazlenija riječ bila dovoljna da se ozbiljno posvađaju ili postanu bezobrazni i povrijede jedno drugo…
Već prilično iznervirani situacijom, jedne su večeri konačno odlučili sjesti i porazgovarati o ovoj situaciji. I zajedničkim snagama pokušati pronaći neko rješenje na zadovoljstvo oboje. Oboje se nisu željeli razvesti, ali su u isto vrijeme shvatili da je nemoguće nastaviti ovako živjeti…
Dugo su šutke stajali jedno naspram drugoga, razdirani oprečnim osjećajima i mislima, pitajući se koja je za njih PRAVA odluka…
A onda je čovjek odjednom živnuo:
“Imam ideju”, rekao je svojoj ženi. – Posadimo drvo u vrtu. Ako se ovo stablo osuši u naredna 3 mjeseca – razvedimo se. Ali ako se uhvati i počne rasti i razvijati se – više nikada nećemo ni pomisliti na rastanak. A za to vrijeme trebali bismo oboje spavati u odvojenim sobama… Što kažeš, slažeš li se?”
Ženi se u prvi tren ta ideja učinila čudnom, čak i ludom – da budućnost njihovog braka ovisi o nekom drvetu… Ali onda, nakon malo razmišljanja, postalo je čak i veselo. I prihvaćeno…
Sutradan su zajedno otišli u obližnji rasadnik i tamo kupili voćku. Otišli su kući, zajedno su mu odabrali mjesto u vrtu i zajedno su ga posadili…
Od tada je prošlo oko mjesec dana. Jedne noći njih dvoje su se sudarili u mračnom vrtu. U očima im se isprva moglo pročitati čuđenje, iznenađenje, koje je potom prešlo u… radosni sjaj.
OBOJE SU NOSILI U RUKAMA KANTU VODE ZA DRVO…
