Foto: iStock/Gulliver
Današnja djeca su zaposlenija od svojih roditelja. Zatrpani domaćim zadaćama i izvannastavnim aktivnostima, ispunjavajući dan svakakvim obavezama i prihvaćajući elektroničke uređaje kao prirodni produžetak svojih ruku, propuštaju najvažniji dio djetinjstva – zabavu. Tom Hodgkinson smatra da dajući djeci dovoljno slobode zapravo činimo najbolje za njih jer ih učimo samostalnosti.
„Brezbrižni roditelj“ sada je dostupan svima koji roditeljstvo žele učiniti lakim i ugodnim iskustvom, a revolucionarno je to što ne morate raditi ništa posebno, samo pustite dijete na miru.
Iz pozicije oca troje djece, Tom Hodgkinson dobro zna da su roditelji beskrajno umorni i da u svakodnevnom životu više nema mjesta igri i besciljnom brčkanju. Djeca su, s druge strane, pod stalnim nadzorom mame i tate, učitelja, trenera, što ograničava razvoj njihovog unutarnjeg autoriteta i mogućnosti da u sebi pronađu poticaj. Upravo zato autor poziva na bezbrižniji odnos prema zadacima i obvezama, ne miješajući ga s neodgovornošću i nemarom. Hodgkinson je prihvatio mantru D.H. Lawrencea iz 1918. i izjavio “Ostavite ih na miru!”. Bezbrižan roditelj, prema Hodgkinsonu, je netko tko nije fiksiran na roditeljstvo iz udžbenika, nije opsjednut i ne brine previše. Tako i roditelji i djeca uspiju pronaći vrijeme za sebe u kojem će se više odmoriti i zabaviti. I nije li to ljepota života?
Odlomak iz knjige:
Nezdrave doze radne etike ozbiljna su prijetnja djetinjstvu. Visoki ciljevi, testovi i dugi sati učenja guše kroz tiranski i radoholizmom opsjednuti nadzor godine koje bi trebale biti posvećene igrama i zanimljivom istraživanju. Komercijalni interesi u obliku poduka i računalnih igrica okupiraju dječje slobodno vrijeme. A opsesivni roditelji samo pogoršavaju situaciju pretvarajući djetinjstvo u godine stresa, intenzivne borbe i natjecanja. Dani naše djece prepuni su aktivnosti koje organiziraju odrasli: balet, judo, tenis, klavir, sportska natjecanja, projekti. Kod kuće ih zabavljaju računala i ogromni ekrani. Zatvoreni i privezani u automobilima, prisiljeni su slušati obrazovne kasete. Ambiciozne majke muče svoje zbunjene desetogodišnjake satima domaće zadaće, usađujući im nejasan strah od ‘budućih poslodavaca’. Zatim im kupuju igraće konzole Nintendo,1 apsurdne i skupe naprave od kojih se očekuje da će unijeti element realnosti u računalne igre. Samo je pitanje vremena kada će djeca s pretrpanim rasporedom dobiti vlastiti BlackBerry pametni telefon.
Što se dogodilo s igrama? Mislim na karikaturu u New Yorkeru. Dvoje djece na igralištu bulji u svoj osobni rokovnik, a jedno kaže drugome: “Mogu te smjestiti za neplaniranu utakmicu sljedeći četvrtak u četiri.”
Sve te aktivnosti od ionako uznemiravanog roditelja iziskuju puno troškova i vremena. I ne ostavljaju mjesta za bezbrižno brčkanje i slobodne igre. Njihova druga nuspojava je da onemogućuju djecu da se brinu o sebi. Kada podražaji dolaze od vanjskog čimbenika, bilo da je to trener, računalo ili televizija, mala djeca gube sposobnost izmišljanja vlastitih igara. Jednostavno zaborave igrati. Sjećam se kako je naše najstarije dijete—žrtva kronične pretjerane stimulacije svojih zabrinutih roditelja—vrištalo, u trenutku dosade, “Želim…malo…zabave!” Otrežnjujuća reakcija, posebno petogodišnjaka . Što sad trebam učiniti? Što trebam učiniti sljedeće? Takva pitanja postavljaju prestimulirana djeca. Što se dogodilo s njihovom maštom, s njihovom snalažljivošću?
Međutim, postoji izlaz iz zamke roditeljske pretjerane opsjednutosti. Jednostavna odluka učinit će svakodnevni život vaše djece ugodnom, a vama pomoći da odgojite sretne, samostalne osobe, sposobne same graditi svoj život, ne ovise o sveprisutnoj mami. Ja to zovem bezbrižnim roditeljstvom, a naša mantra je jednostavna: Ostavite ih na miru. Na veliko otkriće da je lijen roditelj dobar roditelj sugerirao mi je sljedeći odlomak iz eseja Obrazovanje ljudi D. H. Lawrencea, objavljenog 1918.: “Kako započeti s obrazovanjem djeteta? Prvo pravilo – ostavite ga na miru. Drugo pravilo – ostavite ga na miru. Treće pravilo – ostavite ga na miru. To je sve.”
