Foto: iStock/Gulliver
Čovjek treba dobro živjeti, takvoj osobi dođe vrijeme kada muževljeva rodbina dođe u posjet. Peloponeski ratovi nisu samo repa za jesti, nego Gajdurkovljev režim da prođe, ipak neće biti dovoljno. A osim toga, nikoga nije briga što si cijeli dan na poslu, ali baš nikoga. Pokrivač neka bude zaglađen kao lim, salvete neka odgovaraju tanjurima, knjižnica bez prašine, pas bez buha, djeca – okupana i podrezanih noktiju, muškarac po mogućnosti s čistim, jednakim čarapama bez rupa.
I, hehe, to je daleko od svega! Jelovnik od 5 sljedova koji će biti podvrgnut komparativnoj analizi s kuharskim umijećem mame, bake, prabake, susjede i pratete. Ali nisam od jučer, ne, hrana je prvoklasna, a za vrhunac nastupa uzeo sam lubenicu. Aha, LUBENICA – prava, 3D, materijalizirana lubenica u ožujku! Ne pitajte me koliko to košta, samo za referencu – ja bih išla na rinoplastiku za upola manje novca.
Stavljam smaragdnu ljepoticu da se hladi u kupaonici i počinjem se vrtjeti. Reći ćete – kuhati, ali ne baš… Naručio sam salate u vrlo šik talijanskom restoranu gdje rikula i buffalo mozzarella ne vrijede ništa, predjela su mi upravo dostavili iz grčke taverne, pripremljeno meso iz srpskog puba. Samo ih malo protresem i postanu domaći. Sve posložim i stol izgleda kao set iz filma o Bourbonima. Palim svijeće, presvlačim se na brzinu i bum-bam-bum na vrata. Otvaram im se ljubazno poput Jeevesa na vrhuncu karijere. Domaćinstvo je u drugom planu.
Večera prolazi u nevjerojatnom skladu ponajviše zahvaljujući činjenici da se svakih pola sata otvara nova boca. Nikoga nije briga što hranu nisam pripremio ja. Pa, to je samo moj muž koji tiho jeca u kutu dok žvače dragocjene zalogaje kao da jede puževe. Njegova večera izgleda kao malo vjenčanje u Monaku, ali barem je obitelj sretna.
Vrijeme je za desert. Nacerim se poput inspektora javnog prometa putniku s isteklom karticom – i radosno i slavodobitno. Idem po iznenađenje! Javljam se glasnije nego što je potrebno. Svima zastaje dah, razgovori prestaju, klima prestaje brujati, skalamerije – disati. Krenem prema kupaonici, zalupim vratima – šok! Vrućina je, para, magla, valovi kao u saparevačkoj kupelji, kroz oblake pare vidi se kuhana lubenica, a bilo da je riječ o pogledu ili velikoj vlazi, suza mi krene niz obraz.
Zauvijek ću pamtiti koja je slavina topla, a koja hladna voda…
