Vaše dijete dođe kući iz škole i uzbuđeno kaže: “Znaš, mama, taj i taj je tako loš! Jer…” I slijedi priča o nekoj manifestaciji tog i tog.
Stalno slušam o “zločestoj djeci”. Dobro! Loši… kako su loši… Oni koji drugima prave probleme…
Redovito, s vremena na vrijeme ili iznenada iznenadi gospođu koja nije očekivala baš takav čin od ovog djeteta. Razbijači na nastavi, svađali, agresivni, previše pasivni, neobuzdani, spletkaroši, pohlepni, nekontrolirani, gonjeni od strane klase, ponosni, ljubomorni…
Rad učitelja s takvom djecom liči mi na “borbu” frizera koji od zapuštene kose – raspuštene, beživotne, rascvjetane – pokušava napraviti lijepu frizuru… Pokušava je vrtjeti ovako-onako, dati joj ovaj ili onaj oblik, ali… frizura ne ide jer kosa ne može pokriti recimo ćelave dijelove glave, nije dovoljno dugačka da se smotaju u valjke, sjaj nikad neće uspjeti jer je potpuno devitalizirano…
Da, ova kosa možda treba šišanje, ali prvo treba drugu vrstu njege – dobra hrana, vitamini, redovito pranje, četkanje, korištenje kvalitetnih proizvoda…
Škola ima zahtjeve za djecu. Ono od njih očekuje formu (frizuru) i nastoji ih prilagoditi željenoj – biti dobar, odgovoran, disciplinovan, skroman, ne kasniti, imati više ocjene, ne ukrasti šaku slatkiša iz poslastice, ne zavidjeti, ne klevetati, ne ljutiti se zbog sitnica, biti zahvalan .
Ali često se događa da od djece želimo ono što nemaju. I zapitajmo se – što se krije iza te nemogućnosti prilagođavanja traženoj formi?
Komunicirajući s dosta “zločeste djece”, došao sam do zaključka: iza ovog iritantnog ponašanja u većini slučajeva postoji neka vrsta unutarnje patnje. Stupanj boli ili neke vrste psihičke nelagode koja se obično ne tiče okoline, jer i sama okolina pati od neugodnosti koje im stvaraju mali „zločesti“, a ta ih neugodnost zasljepljuje u odnosu na djecu, ostavljajući u sebi pozadinu empatije koja je toliko potrebna upravo ovdje…
Dok se učitelji marljivo bave “kosom”, čija je uloga održavati zdravlje “kose”? A što ja definiram kao “zdravlje”?
Zdravlje je ljudsko u čovjeku. Njegov emocionalni svijet. Njegova iskustva. Njegovi osjećaji u svoj njihovoj raznolikosti i često ambivalentnosti.
A uloga vitalizatora najvećim dijelom pripada roditeljima. Naravno, to može poduzeti i bilo koja druga zabrinuta i zainteresirana odrasla osoba. Ali ipak, roditelji su upravo ti kojima bi bilo najprirodnije:
* okrenuti se ljudskom u djetetu, prepoznati postojanje stvari o kojoj je riječ, pokazati iskren interes za nju;
* stvoriti sigurno okruženje od povjerenja u kojem se dijete može osjećati ugodno i prihvaćeno u dijeljenju ili šutnji;
* pomoći djetetu u obradi doživljenih osjećaja i emocija, u davanju smisla iskustvu;
* biti mu emocionalni oslonac i oslonac, bez ocjenjivanja, bez osuđivanja;
Vjerujte, djetetu je osim odobravanja bilježnice važno čuti što ga je danas u školi nasmijalo ili rastužiloje li se igrao/razgovarao s prijateljem tijekom pauze ili mu se nešto ispriječilo o tome kako se osjećao zbog priče koju je pročitao, gospođinoj primjedbi, Bobbyjevoj zbirci naljepnica 2 “d”, vašem kasnijem dolasku s posla ili vašem većem pažnja na mlađeg brata…
Osim što sam ga odveo u muzej, na koncert; osim što mu kupite novu odjeću, igračku ili knjigu; osim mahanja prstom na njega zbog ovoga ili onoga, dijete prije svega treba duhovnu i duhovnu komunikaciju, stvarnu emocionalnu blizinu i podršku, iskrenost, iskrenost i povjerenje.
Kao što je dobro poznati sunašac jednom rekao: “Mama! Želim živu ljubav!”
Osim odgovora na jedno od njegovih pitanja, potrebno je i da se zapitate – što ga je ponukalo da vas ovo pita i što bi vam time mogao poručiti? Dijete želi biti sigurno da će dijeleći s roditeljem svoj uspjeh biti ohrabreno za dobar uspjeh, au slučaju neuspjeha, umjesto da ga se okrivljuje ili posramljuje, bit će podržano razumijevanjem, kao i promišljanjem i ideje za rješavanje problema.
Također mu je od velike važnosti da roditelju nije važan samo uspjeh ili neuspjeh. Da je djetetu važna i emocija od novostečenog znanja ili vještine; njegova radost, osjećaj i oduševljenje koje je u njemu izazvalo solo na violini ili rolada operne primame posjećenog koncerta; njegovo zastajanje daha od ljepote prizora jesenje prirode koja silovito vene, glasova ptica ili osmijeha razrednika iz prošlog razreda…
Darujte dijete Živom ljubavlju! Suosjećaj prije sistematiziranja! Fokus na funkciju koju dijete obavlja za vas ostavite u pozadini. Okrenite se ljudskom u njemu!
I vidjet ćete što će se dogoditi!
Izvor:
