Fotografija: Thinkstock/Gulliver
Brojao sam svoje godine i ustanovio da mi je ostalo manje vremena na ovom svijetu od vremena koje sam dosad proživio.
Imam više prošlosti nego budućnosti.
Osjećam se kao dječak koji je dobio zdjelicu slatkiša. U početku je pohlepno jeo, ali kada je primijetio da mu je ostalo samo nekoliko, počeo ih je polako kušati.
Nemam vremena za prosječnost.
Ne želim ići na sastanke na kojima se razmeću upaljenim egom.
Nerviraju me zavidnici koji pokušavaju diskreditirati one sposobnije, laprdajući o njihovim mjestima, talentima, uspjesima i sreći.
Nemam vremena za beskonačne razgovore, beskorisno je raspravljati o životima drugih koji nisu dio mog života.
Nemam vremena upravljati senzibilitetom ljudi koji su, unatoč svojoj kronološkoj dobi, nezreli.
Ne mogu podnijeti što ljudi rade boreći se za vlast.
Ljudi ne raspravljaju o sadržaju, samo o oznakama. Ponestalo mi je vremena za raspravu o etiketama. Želim suštinu, moja duša žuri…
Nema puno bombona u posudi…
Želim živjeti pored ljudskih ljudi, vrlo ljudskih, iznad svega, ljudskih.
Ljudi koji se vole smijati svojim greškama.
Koji se ne bune oko svojih uspjeha i ne zaboravljaju sebe.
Koji se ne smatraju odabranima, elitom nadređenom ostalima. Prije nego što su stvarno postali jedno.
Koji ne bježe od svojih obaveza.
Koji štite ljudsko dostojanstvo.
Koji ne žele ništa drugo nego hodati uz istinu i pravdu, čast i dostojanstvo.
Bitno, osnovno, jednostavno, obično, prirodno, najosnovnije, to je ono što život čini vrijednim. Što naše putovanje ovim svijetom čini vrijednim.
Želim se okružiti ljudima koji znaju dirnuti srca drugih.
Ljudi koji su od udaraca života naučili rasti s dobrotom u duši.
Da… žurim… živjeti sa snagom koju samo zrelost donosi.
Ne namjeravam uzalud potratiti ono što mi je ostalo. Sigurna sam da će mi biti još ukusniji od ovih koje sam do sada jela.
Cilj mi je doći do kraja miran, u miru sa svojim najbližima i svojom savješću.
Nadam se da će to jednog dana postati san svih nas, jer na ovaj ili onaj način doći ćemo do kraja…A zašto ne s radošću i zadovoljstvom?
“Dragocjeno vrijeme starosti” brazilskog pjesnika, pisca, esejista Maria de Andradea