Fotografija: Thinkstock/Gulliver
Živimo u vremenu u kojem se digitalni svijet razvija neslućenom brzinom. I ako se u nedavnoj prošlosti djetinjstvo provodilo u igricama s prijateljima vani, moderna djeca veliki dio vremena provode pred računalom. Iako su roditeljima pred očima, djeca nisu uvijek zaštićena – virtualni svijet je daleko od sigurnog mjesta. Danas se majke i očevi suočavaju s odgovornošću postavljanja granica i usmjeravanja svoje djece na internetu. Stoga moraju znati što im dijete radi na internetu, kojim informacijama ima pristup, kako koristi društvene mreže, chatove, blogove…
Tehnologije koje se razvijaju pred našim očima moćan su alat koji mijenja lice obrazovanja, poslovanja i društva. Adolescenti su izravno pogođeni ovim promjenama; dob u kojoj djeca počinju koristiti internet značajno je pala posljednjih godina. Čine li roditelji dovoljno da ih zaštite? Pamela Whitby Je li vaš internet siguran? odgovara na strahove roditelja na internetu jasnim i razumljivim jezikom. Autorica otkriva kakve prijetnje vrebaju mlade na webu; što je cyberbullying i cyberagresija; što je krađa identiteta; koliko je ograničen pristup stranicama s neprimjerenim sadržajem, prikupljanje osobnih podataka, online prijevare, razgovori s neprikladnim i opasnim osobama.
Vrijedni vodič ispituje i štetu koja se može nanijeti tjelesnom i emocionalnom zdravlju djece. Osim toga, roditelji mogu dobiti korisne sigurnosne savjete koji će im pomoći u praktičnoj zaštiti tinejdžerskih korisnika interneta. Knjiga sadrži i rječnik najkorištenijih pojmova u online prostoru.
Pamela Whitby ističe da unatoč utjecaju škole i društvenog okruženja vodeća uloga ostaje obitelj: „Kada je riječ o prenošenju poruke o sigurnosti na internetu, glavnu ulogu imaju roditelji. Možda se ne čini uvijek tako, ali djeca zapravo prihvaćaju ono što njihovi roditelji govore.”
Publikacija daje odgovor na problem 21. stoljeća: pitanje kako odgajati našu djecu u informacijskom dobu? Knjiga daje iscrpne informacije o kibernetičkom prostoru, pomaže roditeljima u stvaranju digitalne pismenosti kod djece, na temelju praktičnih savjeta i međusobnog povjerenja.
Osnove sigurnosti na internetu:
• Čuvajte svoje osobne podatke na sigurnom – nikada ne dajte svoju adresu e-pošte, fizičku adresu ili broj telefona nekome u koga nemate potpuno povjerenje.
• Nikada ne dijelite lozinke, čak ni najbližim prijateljima.
• Redovito mijenjajte svoje lozinke.
• Koristite različite lozinke za svaku uslugu koju koristite i pohranite ih na sigurno mjesto.
• Znajte da nisu svi koje upoznate na internetu oni za koje se predstavljaju. Ima ljudi koji se pretvaraju da su stariji ili mlađi. nego što jesu. Neki mogu tvrditi da su slavne osobe, ali nisu.
• Ne zaboravite se odjaviti nakon korištenja uređaja.
• Nemojte objavljivati svoje provokativne fotografije na internetu i provjerite s drugima prije nego što objavite njihovu fotografiju – ako vaša baka ne bi trebala ovo čitati ili vidjeti, vjerojatno je najbolje da to zadržite za sebe.
• Nemojte koristiti ilegalne stranice za dijeljenje datoteka za preuzimanje glazbe ili filmova – to je zločin.
• Nikada ne otvarajte privitak, e-poruku ili poveznicu ako niste sigurni od koga je.
• Financijske informacije (kreditne kartice, PayPal, itd.) mogu se koristiti samo uz izričito dopuštenje roditelja. Kako bi dodali još jedan sloj sigurnosti, moraju se prijaviti na sustave provjere kao što su Mastercardov “Sigurnosni kod” ili “Verified by Visa” sa lozinkom koju samo oni znaju.
• Razmislite prije nego što objavite i budite ljubazni prema drugima na mreži – zlatno pravilo je da ne objavljujete ništa što ne biste osjećali ugodno reći nekome osobno ili ne biste željeli da oni kažu o vama.
• Razmislite vrlo, vrlo pažljivo prije nego što prihvatite zahtjev za prijateljstvo od stranaca ili se osobno sastanete s nekim s kim komunicirate online.
Whitby je britanski nezavisni novinar. Doprinoseći vodećim medijima kao što su BBC i Observer, njezin široki raspon interesa proteže se od političke scene do živopisnih putovanja diljem svijeta. Ovo izdanje rezultat je njezina opsežnog istraživanja među djecom, njihovim roditeljima, različitim institucijama i pojedincima vezanim uz problem.