Zagreba Lajfhaki

Madeleine Algaffari: Biti drugačiji danas postaje patologija

Prije smo bučnu djecu nazivali galamom, nestašnom, danas ih zovemo hiperaktivnom, no to se nažalost smatra dijagnozom, a ne individualnom razlikom. Oni uži nekad su bili sramežljivi, zaokupljeni sobom, danas govorimo o autističnom spektru. Otkriveno je da su nekoć rasejani danas patili od poremećaja pažnje.

Ta me opasna sklonost patologiziranju normalnosti jako zabrinjava. Čak i u imenik bolesti naše različitosti žele uvesti kao dijagnoze. Biti drugačiji danas postaje patologija. Moramo biti cigle u zidu da bi Sustav bio miran i da bi farmaceutske kompanije izbacivale lijekove za liječenje čega – za liječenje normalnosti. tj. – da se naša prirodna, božanska, prirodna priroda trpa u etikete bolesti, to se zove oboljevanje, a ne ozdravljenje. I ljekovito žalovanje se sprema upisati u dotični priručnik kao bolest i patologija?!

Naravno, postoje i pravi simptomi i oni imaju svoje značenje – dođu nam nešto reći i tada je potrebna terapija, ali prije svega psihoterapija, jer većina tjelesnih simptoma je posljedica neriješenih problema u našoj psihi. Ali izjaviti da su bipolarni ljudi jednostavno ekspresivniji i emotivniji, misliti da je čak i prirodno izražavanje emocija patologija, opasno je, vrlo opasno.

Širenje i poticanje panike čak je i protuzakonito. Ali danas Sustav stavlja veliko povećalo na sve, čak i na mikroskopske viruse. I počinju ličiti na deseteroglavu lamu. Onda ljudi nisu bolesni od viroze, nego ih progoni desetoglava lama – panika. Pa, lama te može ubiti.

A suprotnost strahu je… ljubav! Suprotnost strahu je vjera u našu sposobnost da budemo zdravi svaki dan.

Potreban je podsjetnik, potrebna je vizija. Sustav pokušava pretpostaviti da je uniformnost norma. I naši različiti temperamenti, i naši različiti karakteri i osobnosti?

Naprijed prema ljudskoj robotici. Naprijed do hodajućih otupjelih i denaturiranih kiborga. Kakav je to “naprijed”? To je najdalje od prirodnog i božanskog. Ali ljudskoj bahatosti nema kraja… Zapravo ima, ali… to je najgore. Jer samo strah vodi do najstrašnijeg kraja!”

Autorica: Madeleine Algaffari

Exit mobile version