Ne pravite djecu ako nemate pojma kako ih voljeti.
Ne rađaj djecu ako su ti najveća sreća u životu cigarete, rakija i salata.
Nemojte imati djecu ako niste sigurni da ste pronašli pravu osobu.
Nemojte imati djecu ako ih planirate natjerati da plate za vaša nedjela.
Nemojte se iskaljivati na njima.
Nisu oni krivi što ste spavali u školi i pili na fakultetu.
Nisu oni krivi što ti je posao loš i što ti je šef kreten.
Nisu oni krivi što ti se auto pokvari i cipele poderaju.
Nijedna vaša odluka nije kriva.
Ne duguju ti ništa.
Duguješ im.
Dugujete im da ih naučite što su dostojanstvo i čast.
Dužni ste im dati osobni primjer, a ne samo naredbe i razum.
Morate ih izgraditi kao ljude, puno prije nego što se mogu suočiti s čimbenicima kojima ćete kasnije opravdavati njihov loš odgoj.
Doista, problem nije u njima.
Problem je u tebi.
Zabadaju nos u pametni telefon jer vi zabadate nos u pametni telefon.
Oni ne čitaju knjige jer ti ne čitaš knjige.
Ne poštuju nikoga jer ti ne poštuješ nikoga.
Nemojte im podrezati krila.
Ako im kažeš da su glupi, vjerovat će ti.
Ako im utuviš da su nesposobni, vjerovat će ti.
Ako im kažete da su njihovi snovi nemogući, vjerovat će vam.
Pa molim te.
Nemojte imati djecu ako ih nemate čemu dobrom naučiti.
Nemoj imati djecu ako si dripac koji mrzi sve osim sebe.
Ali uglavnom.
Nemojte imati djecu ako se ne sjećate kako je biti dijete.
Autor: Dimitar Kalburov