Nasilje u odnosu između muškarca i žene nije samo “ružno i ružno”, vrisci i modrice. Postoji još jedna vrsta nasilja maskirana “šećerom u prahu” – to je nasilje kroz ponižavanje. Simpatičan despot svakodnevno i metodično lomi ženu riječima. Ali kao i svako drugo nasilje, ovi odnosi uništavaju živote i neizbježno dovode do degradacije.
Kako se manifestira despot?
Prva i najvažnija žarulja koja se ugasi je kada vas vaš muškarac natjera da živite onako kako to srcem ne želite. Ponekad se glagol “čini” može zamijeniti s “dopušta” ili “odobrava”, ali se značenje ne mijenja.
Moralno zlostavljanje može uključivati ponižavanje, manijakalnu kontrolu, prijetnje, zastrašivanje i ucjenu. Pritom vas ljubazni despot ne smije dotaknuti ni prstom niti povisiti glas…
Primjeri moralnog nasilja nisu tako daleko od nas, samo pogledajte oko sebe. Ovo su slučajevi kada muškarac:
– On sugerira ženi da će bez njega propasti, ne može živjeti, nikome ne treba, ne može se izdržavati, odgajati djecu i sl., tj. sugerira joj se da je bespomoćna, beskorisna i “jadna i beskorisna osoba”.
– Upotreba pokroviteljskog tonasnishodljivost prema ženskim problemima, osjećaj vlastite superiornosti, “gospodara”, “spasitelja”.
– Dopušta, odobrava, tjera ženu da žrtvuje svoje obrazovanje, svoju karijeru, svoje hobije, prijateljima ili rođacima za vlastitu udobnost. Muškarac odobrava ženinu kreativnost, rad, ukuse, sve što radi.
– Tjera ženu da “pukne”, prihvaćajući kao normu u vezi stvari koje joj se čine nenormalnim. Na primjer, on je uvjerava da je sasvim normalno imati ljubavnicu, jer je obitelj “sveta”, a ljubavnica je samo prolazna stvar.
– Ignorira osjećaje i mišljenje žene djelima, a ne riječima.
– Seksualno nasiljekako u vidu silovanja, tako i kao obične radnje koje su za ženu neprihvatljive.
– Za svoje neuspjehe krivi ženu, sugerira joj da je ona ta koja je pogriješila i nastavlja činiti krivo, da je ona kriva za ovo što se događa. Za sve svoje postupke nalazi logično opravdanje.
Često je potrebno mnogo vremena da žena shvati da je zlostavljana i još više vremena da sama sebi prizna da ne može nastaviti ovako. Situaciju komplicira i činjenica da muškarac ne pokazuje uvijek samo svoje najgore osobine. Može biti brižan, ugodno je s njim komunicirati, šaliti se, čak i normalno živjeti s njim, ali sve dok žrtva ne izađe iz okvira koje je on postavio. Ta dvojnost u ponašanju sprječava ženu da shvati u kakvom se položaju nalazi.
Ima li izlaza?
Problem je u tome što je bijeg od emocionalnog zlostavljanja mnogo teži od fizičkog. Od batina na tijelu ostaju modrice koje se mogu koristiti kao dokaz drugima i sebi, a nasilje s ponižavanjem ostavlja nezacjeljive rane u duši, nevidljive, ali još bolnije.
U slučaju emocionalnog zlostavljanja žena prolazi kroz određena razdoblja koja sva završavaju na isti način – promjenom ideala i kolapsom osobnosti:
– Psihološki napad despota i borba žene za svoje ideale – iskreno pokušava objasniti svom mučitelju da ne može tako živjeti, iskreno ga pokušava promijeniti, ispraviti situaciju, ulažući neljudske napore za to.
– Despot je ljubazan i tjera je da se osjeća krivom. Budući da je žrtva već počela sumnjati u svoje sposobnosti i ispravnost svojih postupaka, tiranin ju čini bezvrijednom i beskrajno krivom pred njim.
– Promjena ideala i kolaps osobnosti. Muškarac joj govori kako da živi, što je dobro, a što loše. A žena, zbunjena borbom za svoje ideale, beskrajnim ucjenama, manipulacijama, kritikama i napadima, pristaje jer joj je tako lakše, jer više nema snage boriti se i jer iskreno više ne razumije gdje je istina .
I kao da je opet sve dobro i ispravno i logično opravdano, a čovjek je opet postao ljubazan, pažljiv i što je najvažnije – ostao voljen. Ali duševna nelagoda ne da mira, unutarnje “ja” vrišti da se tako ne može živjeti, da to nije njen život, već način života nametnut izvana, od njega. Zbog tog kontrasta između samopoimanja i stvarnosti često nastaju mentalne bolesti.
Kako izaći?
Izlaz iz odnosa u kojima je žena izložena moralnom nasilju počinje shvaćanjem nekoliko jednostavnih istina:
– Nije žena kriva. Žena nije odgovorna za postupke svog partnera, što god joj on rekao.
– Ljudi se ne mijenjaju. Ako je u vezi prisutno nasilje, beskorisno je čekati da se muškarac promijeni ili da se promijeni njegov odnos prema ženi. Nasilje nije uzrokovano krivim postupcima žene, ono je kod samog nasilnika, kao posljedica njegovih dubokih emocionalnih i fizioloških problema. Može se zaključiti da što god žena napravi, učinit će to “krivo”, izazvat će novi val nasilja.
– Ako žena odluči prekinuti, počinju manipulacije. Ljubazni despot počinje je nagovarati da se vrati, razgovara s njom o ljubavi, o smislu života, pribjegavajući svakojakim zaklinjanjima da će promijeniti sebe ili situaciju.
Ali on neće ispuniti nijednu od svojih riječi, jer su njegovi duboki psihički problemi isključivo u nadležnosti stručnjaka kojima se mora dobrovoljno obratiti.
Sve dok žena i dalje želi izaći, ona to može učiniti.
Ako je žena u nasilnoj vezi, jedini put do sreće i sigurnosti je odustati od pokušaja da promijeni osobu, prestati se nadati da će sve uspjeti i raskinuti s finim despotom.