Zagreba Lajfhaki

Ne volim te, kćeri, i ne očekuj ni od mene

Foto: iStock/Gulliver

Ne volim te, kćeri, i ne očekuj ni od mene. Ja sam samo vaš kanal da dođete ovamo na Zemlju. Nemojte dolaziti s velikim očekivanjima. Ja ću biti tvoja prva majka, utroba koja će te čuvati.

Ne očekujte čuda od mene. Ja sam samo obična žena. Milijuni diljem svijeta rađali su prije mene i rađat će poslije mene. Ti nisi jedina i jedinstvena kći. Na svijetu postoje milijuni djece koja su nečije kćeri. Ne očekujte od mene da preuzmem vaše dužnosti, ispravim vaše pogreške i uvijek budem uz vas.

Dajući mi ime majka, znaj da nisam savršena i idealna. I nikad neću biti. Nisam superheroj, nisam vještica ni mađioničar. Ja sam samo žena voljna donirati svoje tijelo za život. Ne očekuj, kćeri, da ću uvijek biti jak i da ti neću lagati. Hoću, dijete, vjeruj mi. Lagat ću ti kad sam teško bolestan, plakat ću kad me boli, ponekad ćeš me vidjeti i očiju potamnjelih od bola.

Nisam savršena, vjeruj što prije. Neću ti uvijek dati najbolji savjet, jer ćeš proći novim, neutabanim stazama i osjećajima. Ponekad ću biti slijepa i gluha za tvoju bol jer ćeš i ti meni lagati.

Ako mislite da sam nevjerojatan gurman – o ne. Bit će tu zagorjelih cupcakesa, slanih manjića, uljnih krafni. Nemojte se zavaravati da imate najljepšu majku. Vidjet ćete me u subotu ujutro čupave kose, izraslih obrva, podbuhlih očiju, prištića, a nakon nekog vremena i sijede kose.

Nemoj misliti, kćeri, da su moja ramena kao u Herkula. Moji se savijaju pod teretom života. I ja, kći, mogu pasti u ljepljivo blato neuspjeha i patnje. Mogu jer će mi koljena uvijek klecati.

Nemoj misliti da je u mom srcu sve rajski vrt. Tu su i trnje, ružne riječi, loša djela. Ja sam čovjek, kćeri, a ne Bog. Za tebe ću biti odrasla osoba, ali ćeš me vidjeti kako mazim svog starog otrcanog medu. Nemojte se čuditi, dijete u meni će uvijek živjeti. Nemoj se iznenaditi ako me vidiš kako se bacam na leđa tvog oca i igram konja. Moja ljubav prema njemu je bezgranična i treba mu gutljaj ludila i mladenačke emocije.

Ne volim te, kćeri. I obećavam ti da ću te pustiti da padneš u blato i ustati sam. Neću vam pomoći oko prvih koraka, jer to možete učiniti sami. Nisam tako pametan, kćeri, koliko ti želiš. Jednog dana ćeš se pitati zašto si mi se divio kao djetetu. Što prije vidite, bit ćete sretniji.

Tko sam ja? Vaša buduća majka. Obična žena s ogromnim dozama snova. Imam mnogo rana u duši, ali imam i rana. Borim se za svoj zemaljski i duhovni opstanak, hodao sam po strmim liticama, au međuvremenu mi je kamenje ranjavalo kožu. Život me je naučio da padnem na koljena i oprostim, da šutim kada iznutra eruptira vulkan riječi.

U dvije riječi, iskreno i otvoreno – nisam savršena, kćeri. Zato te ne volim. Jednostavno te… obožavam. I dajem ti sve što sam naučio. Nisam savršen, kćeri, nisam. Ne volim te, shvati. Čisto i jednostavno, ljudski naivno i božanstveno, obožavam te!

Autor: Elen Dejavu / elendejavu.blogspot

Exit mobile version