Danas je Dan porodiljne pomoći, poznat i kao Babinden (po starom, po novom praznik je 8. siječnja).
Od 1951. godine 21. siječnja proglašen je Danom primalja i ginekologa. Praznik kojim naše društvo odaje počast predanom i visoko odgovornom radu opstetričar-ginekologa i primalja te odaje počast doprinosu ljudi koji su pridonijeli razvoju majčinstva u Bugarskoj.
Babinden je jedan od velikih narodnih praznika žena, posvećen babama – ženama koje su rađale mlade nevjeste i nevjeste koje su rodile. Obredi na ovaj dan uglavnom su podređeni želji da se iskaže čast i poštovanje prema starim ženama koje su “bake” porodiljama. Ovaj je blagdan poganski i potječe iz dalekih praslavenskih vremena, ali se očuvao i u doba renesanse bio iznimno štovan. Danas je Babinden izgubio dosta svojih obrednih običaja, ali ga slave stariji i uz njega je puno smijeha i veselja.
Već prije izlaska sunca majke s djecom od jedne do tri godine idu na česmu natočiti svježu vodu. U kotao s vodom stavi se grančica bosiljka ili geranija. Uzmu kalup za sapun i novi ručnik i odu u bakinu kuću na “vodu”. Obredno polijevanje babe-babice obavlja se pod voćkom u vrtu, na travnjaku ili ispred stepenica. Svaka žena daje baki sapun, natoči vodu da se umije i daruje je ručnikom koji je donijela. Nakon toga baka briše mokre ruke o skute nevjesta – da budu plodne i lako rađaju. Baka kiti mladenku kiticom geranija, vezanom martenicom – crveno-bijelim koncem. Često baka prilikom zalijevanja baca punu šaku vode uvis i triput poskakuje govoreći: “Da se djeca rasplaču i pobijele i pocrvene! Koliko kapi, toliko blagoslova i zdravlja!”.
Poslije polivanja žene daruju baku košuljom, čarapama, platnom, koje prebace preko desnog ramena. Sa svoje strane, baka djeci koju je rodila (“uhvatila”) na desnu ruku veže crvenog i bijelog konja sa srebrnim novčićem te im daje čarape i košulje. Zatim umiva lice djeteta, jer se vjeruje da na Babinden voda koja prođe kroz babine ruke ima pročišćavajuću moć.
U nekim krajevima je običaj da majke na Babinden dovedu djecu baki do treće godine da ih blagoslovi. “Baba” ima i drugu važnu obrednu ulogu za majku i dijete. Čak i nakon završetka poroda, ona napuni vrč vodom, umoči u njega vezicu bosiljka i odnese u crkvu. Svećenik sveti vodicu i blagoslovi babu. Potom “molitvenu vodu” vraća porodilji, koja pere lice i ulijeva po malo u djetetovo korito pri svakom kupanju do 40. dana – razdoblja pročišćenja nakon poroda.
U podne se okupljaju svatovi na svečanoj gozbi kod babe-babice. Svaka žena donese svježi kruh, pitu, kuhanu ili pečenu kokoš, zdjelu rakije ili vina. Ljubi “bakinu” ruku i pruža joj pladanj s hranom. Kćeri i snahe priređuju dugačak i bogat stol oko kojeg sjede svi prisutni. Započinje vesela i bučna gozba, popraćena pjesmom, plesom i ponekad previše paprenom i divljom zafrkancijom i skečevima. Često baka oko vrata stavi vezicu crvenih paprika i crijepom kadi ženama ispod suknje da što više rađaju. Nadimci i pripjevi imaju u većini slučajeva seksualno simboličko značenje. Nakon ručka počeli su dolaziti muškarci za bakin stol.