Foto: iStock/Gulliver
Mnogi roditelji usmjeravaju obrazovanje samo na znanje, jezike, glazbene ili sportske vještine ili slične stvari. Trpaju svoju djecu akademijama i diplomama i zaboravljaju od njih napraviti ljude s mišljenjem i karakterom, osobnošću.
Prema ovoj obrazovnoj shemi stvaraju se bića velike fizičke snage, ali iznutra slaba. Glave su im pune znanja, ali nemaju karaktera, ljudi i žene bez čvrstih principa. Na kraju postižu suprotno od onoga što su tražili, jer svoju djecu ostavljaju bez obrane pred budućnošću.
– Nema sumnje da je imati glavu na ramenima i jaku volju bolja ostavština od titula i znanja. Ipak, najbolje je imati oboje.
Naravno, žrtvovanje svega zarad titula i znanja ne donosi uspjeh.
Roditelji i djeca moraju razmisliti o tome što su, što bi htjeli biti i što bi trebali biti.
Da bi se to postiglo, posebno su važni smireni razgovori sa svakim od djece, s ciljem odgoja uma i srca, misli i volje.
Natjeraj ih da dobro rasuđuju; učiniti ih sposobnima činiti ono što bi trebali učiniti i učiniti ih slobodnima voljnima to učiniti.
– Mislim da je nama roditeljima važnije odgajati pamet nego volju i mislim da se varamo.
Mislim da ako se doista njeguje razum, sve će biti u redu, jer ako se stvari razumiju jasno i na vrijeme, volja se prema njima usmjerava bez teškoća. Samo što je u nekim slučajevima prvenstveno cilj usaditi znanje, umjesto da se stvarno obrazuje um.
Ako pogledamo koliko se malo ljudi žali na količinu inteligencije kojom su obdareni, moglo bi nam se učiniti da je inteligencija najbolje raspodijeljen dar. Ali kad je dijete doista pametno, teško da će postići nešto u životu ako mu se ne uvježba volja; ako se ne potrudi, bit će samo još jedan od mnogih talentiranih ljudi koji su propustili prilike i uzalud izgubili vrijeme jer su premalo koristili glavu.
S pravom se kaže: nema nesretnijeg stvorenja od velike glave bez volje, jer veliki um, pretpostavivši da postoji, neminovno se gubi.
***
Ovo je ulomak iz knjige Odgoj karaktera, neprocjenjivog stolnog vodiča za adolescentnu djecu, karakter i obiteljsko okruženje, razboritost i samopoštovanje, ljudske vrijednosti i osobnost.
Na temelju vlastitog iskustva, na konkretnim primjerima i stvarnim slučajevima, Alfonso Aguillo daje jasne ideje i smjernice za razvijanje i izglađivanje slabog dječjeg karaktera, ali i korisne savjete za ispravno ponašanje odraslih.
