Fotografija: Thinkstock/Gulliver
Ovih dana društvo je podijelila jedna tema: je li u redu dojiti dijete u trgovačkom centru. Je li to dobro za njega, dopušta li to društvo i čini li nas to lošim roditeljima.
Neki smatraju da je to nešto najiskonskije i najljudskije i majke ne bi trebale brinuti gdje i kada to rade. Drugi pak smatraju da centar nije mjesto ni za čuvanje djeteta, a kamoli za njegovo hranjenje i dnevne potrebe. Te su me rasprave navele na razmišljanje – odgajamo li svoju djecu kako treba u ovim vrlo stresnim danima za sve nas?
Prva stvar za pravilan rast djeteta je izgraditi mu navike. Kad ide spavati, kad spava, kad jede, s kim se igra.
San je od velike važnosti za dijete.
Stručnjaci kažu da bi do 5. godine života dijete trebalo spavati najmanje 14 sati. Za novorođenčad bi trebao biti 16 sati. Ove sate sna dijete ne može dobiti bez pomoći roditelja. Ne postoji takav način. Da bi san bio potpun, mora biti na mirnom mjestu: bez TV-a, buke, telefona ili svjetiljki. Pa otkud toj djeci ti sati kad ih roditelji, a posebno mame odvedu u neki trgovački centar gdje provode sate u beskonačnom lutanju. Vidio sam ih kako dolaze s kolicima prije nego što je trgovački centar uopće otvoren, hodaju okolo, stoje u redovima, izlažu sebe i svoje dijete užasnom osvjetljenju, buci, prljavom zraku, lošem osvjetljenju i beskrajnom redu ljudi.
Prehrana je također od velike važnosti.
Prema riječima majki koje čak organiziraju prosvjed u velikom trgovačkom centru protiv toga: u trgovačkom centru je dozvoljeno ili zaboravljeno dojiti, nema ništa loše da svoju djecu hrane gdje god žele. Nekada nas naše bake i mame nisu dojile i hranile u trgovačkim centrima, valjda zato što nije bilo trgovačkih centara. Ipak, možda su majke u pravu za sebe. Velik dio svakodnevnog života provode u trgovačkom centru i normalno je da tu hrane i svoju djecu. Ali je li to zdravo za obrazovanje buduće generacije u Bugarskoj?
Djeca se više ne igraju na igralištima ispred bloka, ne igraju se u školskim dvorištima. Dođu kući i odmah se zalijepe za televizor, tablet ili pametni telefon. A sami njihovi roditelji ne govore ništa. Prema jednoj majci koju sam nedavno pitala, odgovor je sljedeći: ako ne dopustim svom djetetu da koristi svoj tablet, onda će mu se druga djeca rugati jer svi drugi imaju tablete i koriste ih.
Očigledno ispravno roditeljstvo uključuje tri stvari: rani odlazak u trgovački centar, obavljanje svih uobičajenih stvari u tom istom trgovačkom centru i konačno, uranjanje u najveću tehnologiju u kojoj malo dijete može uživati.
I nadajmo se da je ova metoda ispravna, jer nitko ne zna jesu li stvari koje rade dobre ili loše za njihovo dijete. Svatko želi najbolje za svoje dijete i spreman je platiti svaku cijenu da to postigne. Prije svega, međutim, moramo naučiti svoje dijete da tehnika nije najvažnija stvar. Moramo mu reći da je šetnja prirodom puno zabavnija od besciljnog obilaska trgovačkog centra. I iznad svega, naučiti ga da se najbolje stvari u životu ne mogu kupiti novcem.
