Foto: iStock/Gulliver
Učiteljica je zamolila djecu da napišu sastavak o tome što bi željeli da Bog učini za njih.
Navečer, kada je provjeravala radove, naišla je na sastav koji ju je jako uznemirio.
U tom trenutku uđe čovjek i ugleda je kako plače.
– Što se dogodilo? upitao.
– Čitati! – odgovori ona i pruži mu sastav dječačića.
„Gospodine, danas ću te zamoliti za nešto čudno: Pretvori me u televizor!
Želim zauzeti njegovo mjesto. Želim živjeti kao što TV živi u našem domu.
Želim imati važno mjesto i okupiti obitelj oko sebe.
Želim da me slušaju bez prekidanja i pitanja dok pričam.
Želim biti u centru pažnje. Želim ih zaokupiti kao što ih TV zaokuplja.
Želim biti s tatom kad dođe kući, čak i ako je umoran.
Umjesto toga, želim da me mama ignorira, da dođe k meni kada se osjeća usamljeno i tužno.
Barem ponekad želim da moji roditelji ostave sve sa strane i provedu neko vrijeme sa mnom.
Bože, ne želim toliko…
Samo želim živjeti kao što živi svaki TV!”
– Noćna mora! Jadno dijete! – uzviknuo je čovjek. – Kakvi su to roditelji?!
– Ovo je kompozicija našeg sina…