Foto: iStock/Gulliver
Mladić odlazi na razgovor za posao u veliku tvrtku. Prolazi prvi razgovor i trebao se naći s ravnateljem na posljednjem razgovoru.
Direktor je vidio njegov izvrstan životopis i upitao:
– Jeste li ikada dobili stipendiju u školi? – Mladić je odgovorio “ne”.
– Je li ti otac plaćao školovanje?
“Da”, rekao je.
– Čime se tvoj otac bavi?
– Moj otac je kovač.
Tada je redatelj zamolio dječaka da mu pokaže ruke.
Mladić je ispružio ruke, meke i savršene.
– Jeste li ikad pomogli ocu u poslu?
– Nikad, uvijek je želio da učim i čitam više knjiga.
Osim toga, on svoj posao radi puno bolje od mene.
Tada je direktor rekao:
– Imam jednu molbu: nakon što danas dođeš kući, idi i operi ruke svome ocu, a sutra ujutro dođi da se nađemo sa mnom.
Mladić je tada osjetio kolika je šansa da dobije posao koji želi.
Kad se vratio kući, pitao je oca bi li mu dopustio da opere ruke.
Otac ga je začuđeno pogledao i pokazao ruke s pomiješanim osjećajima. Mladić ih je polako prao. Tada je prvi put primijetio da su očeve ruke naborane i pune ožiljaka.
Modrice na njegovim rukama bile su cijena koju je platio za školovanje svog sina. Nakon što je oprao očeve ruke, mladić je šutke stajao i razmišljao. Te su noći njih dvoje dugo razgovarali.
Ujutro je mladić otišao u ured ravnatelja, koji je primijetio suze u mladićevim očima i upitao ga:
– Možete li mi reći što ste radili i što ste naučili jučer kod kuće?
Zatim je odgovorio:
– Ocu sam oprao ruke, a zatim očistio njegovu radionicu. Sada znam kako je to cijeniti i priznati da bez svojih roditelja ne bih bio ovo što jesam danas. Sada shvaćam koliko je teško čovjeku izboriti se za svoj kruh. Sada želim pomoći i svojoj obitelji.
Redatelj je rekao:
– To je ono što tražim u svojim ljudima. Želim zaposliti nekoga tko zna cijeniti pomoć drugima. Osoba koja poznaje patnje drugih, kojoj novac nije jedini cilj u životu. Sada ste dodijeljeni!
