Foto: iStock/Gulliver
Ima ga gotovo posvuda, ali uglavnom u parkovima, oko igrališta i fontana. Sadrži ogroman ruksak sa svime što vam je potrebno, u koji stane gotovo tjedan dana stvari i zaliha hrane. Skoro uvijek u lijevoj ruci nosi romobil ili bicikl, a u desnoj s poštovanjem drži dječju ruku. Ovo je moderni Roditelj. Na prvi pogled, brižno i brižno stvorenje, gotovo uvijek nasmijano, bez obzira na okomiti ili vodoravni položaj djeteta.
Moderni roditelj zapravo je velika prijetnja našem društvu, upravo zato što bi trebao njegovati budućnost nacije. A zapravo se samo odgaja budućnost nacije, to kaže moto roditelja. Dijete mora samo izabrati što voli, što će jesti, što će gledati na televiziji, kakvu će frizuru imati, hoće li se kupati ili ne, hoće li ići spavati u deset ili ne. Dijete je božanstvo, ono zapravo razumije više od roditelja. Ili je kristal ili indigo, ali uvijek s desne strane. Ono može velike poučiti najdubljim otkrićima, stoga mu nikad ništa ne treba zabraniti, samo dopustite da ga prekinemo usred neke vrijedne životne lekcije kojoj nas uči. Tako misli moderni roditelj. Zato ima tihi osmijeh, u laganom duhovnom transu, kad vidi svog mališana kako se valja po zemlji, psujući “nema šanse”. Jednostavno vidi kako se pred njim kleše novo ljudsko biće s budućim osobinama vođe i ponosno si priznaje: „Da, nisam ja odgojio ovo dijete, ono me obogatilo!“. Ova mantra ga tjera da se sakrije u blaženo skrovište vlastitog pristupa odgoju i dospijeva u nirvanu potpune neodgovornosti.
Kao i svaki fenomen, moderni roditelj ima svoje sorte:
Roditelj je vegan – da, možda nije ni vegetarijanac, ali zna što je najkorisnije za njegov organizam i organizam cijelog svijeta. O pravilnoj prehrani djece do tri godine drži predavanja pred svakim “kolegom” kojeg sretne. Tu je uvijek kutija šibica himalajske soli i staklena boca destilirane vode. Suprotno očekivanjima, djeca ovog roditelja su vrlo slobodoumna i egocentrična. Sami biraju da ne jedu čokoladu, svinjetinu, prolaze pored odvratnog “McDonald’sa”, muka im je od bijelog kruha, a najdraži desert su im medeni mafini. Zašto? Samo nikad nisu isprobali sve gore navedene štetnosti, ali nisu ni htjeli. Njihovu kristalnu auru naprosto zagađuje čak i miris pomfrita. Tako misli mama veganka.
Roditelj radoholičar – obično dolazi kući umoran, ustaje umoran, radi umoran, ruča umoran. Uvijek je zatrpan poslom, samo da kupi novi tablet, mobitel, plazmu, laptop itd. svog malog ponosa, kako bi se mali mogao školovati. S ponosom gleda kako njegovo dijete bolje od njega “krecka” Counter Strike (poznat i kao “TsEs”) i čak se rasplače pri pomisli kakvog je velikog programera iznjedrio. Usuđuje ga se odvojiti od laptopa. Ipak, dijete uči, razvija se, pa počne plakati… Onda nema spavanja za nikoga u obitelji.Nemojmo se nervirati bez potrebe.Roditelj će leći još sat vremena da gleda utakmicu .
Roditelj je pravnik – to je najviši oblik duhovnog uzdizanja kod suvremenog roditelja. Ovu vrstu sorte karakterizira izuzetno visok stupanj tolerancije na neposlušnost. Zapravo, on negira neposlušnost kao činjenicu. Dijete ne samo da samo prosuđuje što smije, a što ne, nego čak i ako ta prosudba šteti drugima, odvjetnik staje na stranu djeteta. Zašto? Jer to je ispravno, uvijek i za sve. Čim je osjetio potrebu da iščupa još jedno dijete u vrtu, očito ga je potaknula aura povrijeđenog djeteta. Mora da je uplakanu malenu naučio dobru duhovnu lekciju. Kasnije će saznati. Ako netko zamjeri roditelju odvjetniku, on se samo uzvišeno nasmiješi i objasni kako je njegovo dijete anđeo, savršenstvo, ne griješi i ne zaslužuje kaznu. Kazna također ne postoji u odvjetničkom rječniku.
I tako moderni roditelj zapravo u potpunoj pokornosti leprša oko zbunjenog mališana. Baca mu zbirku više matematike i očekuje od malenog da odgovori na zadatke, a dijete ni ne zna što je prije – oduzimanje ili množenje. Kad jednostavno napiše neki sleng kao rješenje, suvremeni roditelj u ekstazi plješće, a zapravo plješće sebi i vlastitom inovativnom pristupu. Jadno dijete, u većini slučajeva, ne shvaća da je zapravo pogriješilo, nastavlja pisati škrabotine po svim zadacima koji mu dolaze u život dok ne odraste. Tada jednostavno postaje onaj visoko duhovni otac ili majka koji ne daje savjete, ne daje smjernice, ne postavlja granice, samo šuplji pljesak neuspjehu vlastitog odgoja. Zatim se nonšalantno sakrije u špilju Neodgovornosti i kaže sam sebi “Nisam ga ja odgojio, samo se odgojilo!”