Zagreba Lajfhaki

Parabola o ljubavi i sreći

Fotografija: Thinkstock/Gulliver

– Gdje je ljubav? – pitao je mali SRETNIK oca.

“Otišla je zauvijek”, odgovori otac. Ljudi, sine moj, ne znaju čuvati ono što imaju. Oni jednostavno ne znaju voljeti.

Mala SREĆA misao:

– Kad odrastem, pomagat ću ljudima i učiti ih da se vole.

Proteklih godina. SREĆA je rasla i postala velika. Zapamtilo je svoje obećanje i mnogo se trudilo pomoći ljudima, ali oni to nisu čuli i nisu poslušali. I tako se postepeno SREĆA od velike pretvorila u malu, smežuranu i smežuranu. Jako se bojalo potpunog nestanka i otišlo je na dugo putovanje kako bi pronašlo lijek za svoju bolest.

Da li je SREĆA dugo ili kratko lutala, nitko ne zna, ali nikoga nije srela na svom putu i postajala je sve gora i gora. I tako se odlučilo odmoriti. Zaustavio se ispod drveta i legao. Upravo je zadrijemao kad je začuo korake koji se približavaju.

SREĆA je otvorila oči i ugledala staricu obučenu u dronjke, bosih nogu i štapom u rukama.

SREĆA joj je dojurila:

– Sjedni, mora da si umoran, moraš se odmoriti i nešto pojesti.

Starici su bile posječene noge i doslovno je pala u travu. Nakon što se starica kratko odmorila, SREĆA ju je upitala za njenu priču.

– Tako je uvredljivo što misle da si stara i nepotrebna, a ja sam u stvarnosti mlada i lijepa, zovem se LJUBAV!

– Ali jesi li ti LJUBAV? – SREĆA je bila pogođena – Rečeno mi je da je LJUBAV nešto najljepše na svijetu.

LJUBAV ga pažljivo pogleda i upita:

– Kako se zoveš?

– SREĆA.

– Stvarno? – ali rekli su mi da je SREĆA nešto divno i veliko.

Tim je riječima LJUBAV prekapala po svojoj otrcanoj odjeći i izvukla ogledalo. SREĆA je pogledala svoj odraz i gorko zaplakala.

LJUBAV je sjela do njega i nježno ga zagrlila svojim ručicama.

– Što su nam učinili ti zli ljudi i sudbina? – jecala je SREĆA.

– Ništa – reče LJUBAV – ako budemo složni i pazimo jedni na druge, brzo ćemo opet postati mladi i lijepi.

A ispod grana stabla LJUBAVI I SREĆE zagrlili su se i obećali da se nikada neće rastati. Od tog trenutka, ako u nečiji život uđe LJUBAV, s njom odlazi i SREĆA. Pojedinačno se ne događaju i ne mogu postojati. Ah, to neki još nisu shvatili – SREĆA I LJUBAV su jedno!

Exit mobile version