Muškarac i žena živjeli su zajedno 30 godina. Na dan njihove 30. obljetnice žena je, kao i obično, ispekla kolač – radila je to svaki dan, odavno je to tradicija u obitelji.
Za doručkom je, kao i uvijek, kruh prerezala poprečno i obje polovice premazala maslacem. I kao i svakoga dana pružila je ruku da suprugu pruži svoju gornju polovicu, ali ruka joj je stala…
Mislio si: “Na dan naše 30. obljetnice i sama želim jesti ovaj rumeni, prepečeni komad kruha, o tome sam sanjala 30 godina. Uostalom, 30 godina bila sam uzorna žena, odgojila sam mu divne sinove, bila vjerna i dobra gospodarica, vodila sam cijelo kućanstvo, dala sam toliko snage i zdravlja našoj obitelji”.
Donijevši tu odluku, pružila je mužu dno štruce, a ruka joj je zadrhtala – prekinuli tradiciju dugu 30 godina!
A njezin muž, uzevši kruh, reče joj: “Draga moja, danas si mi dala neprocjenjiv dar! 30 godina nisam jela svoj omiljeni donji dio kruha, jer sam mislila da tebi pripada.”