Fotografija: Thinkstock/Gulliver
dragi tata,
Pišem vam ovo pismo ne samo kao vaša kći, već i kao mlada žena koja je shvatila važne lekcije kojima ste me naučili. Pišem da vam se zahvalim! Hvala ti za svjetlo koje si mi davao svakog trenutka. Hvala ti što si me grdio kad sam nešto pogriješio, jer sam tako naučio što su poštovanje i autoritet. Hvala ti što si me naučio disciplini, točnosti i muškoj snazi skrivenoj u mojoj ranjivoj ženskoj duši.
Želim da znaš da se sjećam svega! Sjećam se stvari za koje nisam ni znao da ih se sjećam. Sjećam se kako si me nježno poljubio u čelo prije nego si otišao na posao. Nikad nije propustio dan, čak ni kad sam ja još bila u krevetu. Sjećam se da mi je rekao da nije pristojno sjediti s laktovima na stolu. Sjećam se kako si sa zanimanjem slušao svaku školsku priču koju sam ti ispričao. Sjećam se da ste sa mnom gledali crtiće, iako je na drugom kanalu igrao vaš omiljeni tim. Sjećam se i nikad neću zaboraviti…
Tata, ti si bio prvi muškarac kojeg sam ikada voljela i nikada te neću prestati voljeti. Volim te jer nikad nisi prestao vjerovati u mene, ni na trenutak. Stalno mi je govorio “Možeš ti to, ne daj se!”. Volim te jer si me pustio da rastem, da griješim, a onda me mudrim glasom naučio lekcije. Volim te jer si mi dao sve što sam trebao – dao si mi ljubav. Pokazalo mi je da prava ljubav nije kao u filmovima – dramatičan i s neočekivanim obratima. Ona je tiha, topla i skromna, baš kao i moje omiljeno mlijeko od meda i cimeta koje mi je pravila u hladnim zimskim danima.
Jednog dana, kada budeš hodala sa mnom ruku pod ruku da me predaš mom budućem mužu, želim da znaš da sam pronašla pravu ljubav! Onaj koji si mi pokazao kako izgleda. I jednog dana, kada budem imala kćer, nadam se da će je njen tata gledati, ljubiti i voljeti toplinom koju sam ja primila!
Zauvijek tvoja,
tvoja mala princeza