Ne postoje idealni, glatki, dugotrajni odnosi s konstantnom kvalitetom (kao ni oni koji su zadovoljni svime i uvijek), ali postoje ljudi koji su sposobni tolerirati nedostatke jedni drugima, uključujući i prošla usporedna iskustva.
I zarad zajedničkog cilja, održavanje zajednice osobnih i bliskih skladnih odnosa dugi niz godina.
Iz kauzalnih aspekata formiranja osobnih odnosa mogu se razlikovati dvije tipične, važne komponente.
Prvi je problem narcisoidnosti, kada djelujemo u sklopu samospoznaje svojstvene osobi, bez podvrgavanja kritičkom razmišljanju (ne vidimo koliko to boli ili veseli partnera), a drugi je problem moralni ideal, koji se osjeća subjektivno, kroz prizmu vlastitih predodžbi o partneru, inače – problematičan izbor i podređivanje drugoga svojim interesima.
Problem s dugotrajnim osobnim vezama je u tome što su gotovo svi sputani subjektivnim predodžbama o tome kakav bi partner trebao biti i kako bi se trebao ponašati, međutim, pozornost na interese partnera blijedi u drugom planu.
Mentalni mehanizam za nastanak moralnog osjećaja nužnosti drugoga isti je za sve ljude i povezan je s procjenom ideala, smatra psiholog Andrej Kaškarov.
Problem narcizma
Potreba za osobnim odnosima među relativno zdravim ljudima („nema zdravih, ima nedovoljno pregledanih“) definira se kao bezuvjetno ugodna. Zašto je, u zdravim i stoga obećavajućim osobnim vezama, upotreba negativnih epiteta (za temeljno preinačavanje partnera) logično nelegitimna, pa čak i glupa.
Problem ideala i izbora
Ideal, kao moralni osjećaj – urođeni mehanizam vrednovanja koji se može promijeniti u uvjetima usporedbe, također se transformira u formalnom smislu, uzimajući u obzir okolnosti i iskustvo; to se zove fleksibilnost mišljenja bez gubitka temeljnih pozicija.
U priči “Brak” N.V. Gogolj ima i ovo: „Kad bih mogao prisloniti usne Nikanora Ivanoviča na nos Ivana Kuzmiča i uzeti nešto od bahaćenja Baltazara Baltazariča, a tome možda dodati i stasitost Ivana Pavloviča, onda bih se odmah odlučio . Međutim, u osobnim odnosima konjunktivno raspoloženje je nemoguće.
Nesputana želja za osobnom srećom, krojena prema vlastitim obrascima, “osvrtanjem” na partnera dovodi do pokušaja prisile kroz djelovanje, do ostvarenja zamišljene potrebe za boljim u svakodnevnom životu.
A poznato je da je potreba osjećaj dužnosti u svom najčišćem obliku i povezana je sa svladavanjem prepreka, naprezanjem tjelesnih i duhovnih snaga čovjeka, kada se ideje o prisili, dužnosti i nasilju povezuju s idejama o moralnoj obvezi ili jedinom mogućem “put” za odnos s partnerom .
Iluzija “mora odgovarati” određenim željama povezana je s duhovnom prirodom, karakterom osobe, pa ne smijemo zaboraviti, poštujući drugoga, da moralni zakon propisuje osoba sama, a ne netko drugi, utječući na njega. njega bez alternative.
Otuda opaka praksa moralnog odgoja partnera, pokušaji buđenja moralnih osjećaja pritiscima, naredbama i kaznama – metoda “bliže-dalje”.
U kvalitetnim osobnim odnosima, kada partneri uspoređuju svoje planove i postupke s mišljenjem partnera, vjerujući mu, najprije se stvara osjećaj naklonosti, zatim nezamjenjivosti i ljubavi prema idealu.
U ovom slučaju, uključujući i nakon usporednih eksperimenata kojima je zasićen život fiziološki zdrave osobe, partner, iako ima inherentne nedostatke, približava se u razumijevanju drugoga njegovom željenom idealu.
Gluposti u vezama
Najgluplja stvar koja ruši povjerenje i općenito smeta harmoničnim odnosima temeljenim na međusobnom razumijevanju je pokušavati promijeniti drugu osobu, a još više “pokazivati” joj svoje nezadovoljstvo, prisiljavati, pokušati utjecati različitim metodama, među kojima su najpopularnije je reguliranje pozornosti na način “bliže” dalje”.
Ta želja da se pokažu vlastite sposobnosti, snaga, izdržljivost, neovisnost, autoritet ili samodostatnost (da se pokaže bez ovisnosti o drugome) nikada ne dovodi do dobrog rezultata i preteča je velikih međuljudskih sukoba.
Vrijedno je podsjetiti da se te ljudske reakcije temelje na sebičnom početku ljudi i, općenito, na ponosu.
Kako biti
Jedna od važnih preporuka, uz vođenje računa o interesima partnera, je povjerljiva komunikacija.
A ako odredite zajedničke planove i načine za njihovu provedbu, slijedite ih, jer predvidljivost je iznimno važna u obiteljskim odnosima – ovo nije tobogan koji oduzima dah.
U suprotnom, ako je pojava sustavna, postajete neshvatljivi, neshvaćeni, nestaje povjerenja. Kome će se svidjeti, čak i ako navedete stotinu argumenata o situaciji?
Ne pomaže otrcana maksima ili dogma vjere “volite jedni druge” (podrazumijeva se – bez obzira na sve), jer su potrebna i djela (postupci). U isto vrijeme, potrebno je kritički procijeniti svoje postupke, a ne nastojati biti “uvijek u pravu” – ostavljajući “posljednju riječ za sebe” – slično klinici.
Na taj način nećete nikoga promijeniti, on/ona jednostavno ide nekom drugom ili na aktivnosti koje ne podrazumijevaju snažna emotivna iskustva – testovi se šalju svima, ali rijetko tko ih dobrovoljno želi. Stoga, mudri ljudi ne osuđuju druge (nedostatke), već pokušavaju promijeniti sebe.
Ako vaš partner primijeti te vaše promjene ili čak pokušaje, onda će sigurno, cijeneći vas, slijediti vaš primjer, zaraziti se “uzajamnošću” i još više vas cijeniti. Ovo funkcionira samo uz uvjet reciprociteta.
U drugim slučajevima, partner živi s vama i trpi nedostatke zbog ovisnosti ili uvjetne bezizlaznosti situacije. A takvi su odnosi krhki.
Nemojte se bojati “izgubiti” u osobnim odnosima, to je uvijek bolje nego izaći kao uvjetni pobjednik s još jednom neprerađenom psihičkom traumom.
S vremenom shvatite i svog bivšeg partnera i njegove uvjete (temelj za osobne postupke), a oni koji grade dugoročne i sretne veze u paru razlikuju se od drugih po tome što imaju dar predviđanja, popuštaju svakom druge na vrijeme i ne čekajte da život potvrdi određene scenarije razvoja odnosa.
To je glavna osnova dugotrajnih i sretnih obiteljskih odnosa: naučite tolerirati nedostatke drugoga i češće postavljajte pitanja – prije svega ne drugome, nego sebi: zašto to radim, što Želim saznati kakav će biti njegov odgovor i što će se dogoditi sutra.” Ako je partner “vaš”, on čini isto, spašava vas.
Odnose grade dvoje ljudi. I oni su odgovorni za to.
Ranije smo razgovarali o tome zašto su se svađe i skandali počeli češće događati u obitelji.