Fotografija: Thinkstock/Gulliver
Ovaj post započinjem jasnom izjavom da sam sretan. Ali želim biti sretniji, nije li to ono što svi želimo?
Oni koji su ovuda već prošli sigurno će me razumjeti. Vi koji dolazite, nemojte se bojati, jer kao i svaka važna faza u našim životima, i ova je teška samo dok prolazimo kroz nju. Tada to postaje sentimentalna uspomena i, što je još važnije, neprocjenjiva lekcija.
Nikada nisam drhtala u iščekivanju da ću postati majka. Čak priznajem da bih ovaj trenutak zauvijek odgađao da je bilo po mome. Jer za cure poput mene, trenutak nikad nije pravi, čak i ako dečko pored nas jest!
Strah od liječnika i bolnica (koje su neizostavan dio svake trudnoće), nespremnost na odvajanje od slobode, zabrinutost za budućnost karijere, neizvjesnost oko financijske stabilnosti i što sve ne. Ali nikada nisam razmišljao o jednoj od najstrašnijih stvari – izolaciji. Ili kako sam nedavno naslovila ovo poglavlje svog života – Samotni otok majčinstva.
Ako se nakon pada zrakoplova nađete na uistinu usamljenom otoku u oceanu, nemate izbora nego pokušati preživjeti. I nakon što ste se mučili i još uvijek niotkuda ne dolazi spas, možete jednostavno odustati.
Ne možete si priuštiti takav luksuz na Samotnom otoku majčinstva. Jer se više ne boriš za sebe. I da, unatoč prisutnosti spasilačkih timova (otac, baka i djed) ostajete brodolomac u moru svog života unedogled.
U mom prethodnom životu, svaka noć u tjednu bila je posvećena sastancima i izlascima s prijateljima. Moj društveni život bio je više nego zadovoljavajući. Kino, kazalište, restorani, shopping, kuglanje, karting, squash… Nikad mi nije bilo dosadno. Otok me izolirao od svega toga. Sada svaki od tih događaja shvaćam kao izvanrednu priliku da se podsjetim kakav je stvarni svijet. Jednom ili dva puta mjesečno ako budem imao sreće.
Lonely Island je osvijetlio ljude koji su mi istinski prijatelji. Oni kojima očito nisam bila samo ugodno društvo za ubijanje vremena. Osobe s djecom ili bez djece mogu naći vremena i volje naći se sa mnom gdje meni odgovara, u vrijeme koje meni odgovara, u sastavu koji je obično +2! Ljudi koji ne misle na mene samo na vjenčanjima ili mojim rođendanima.
Samotni otok sustavno i bez greške pokušava zatrovati moju inspiraciju i motivaciju. Za sada ne odustajem i borim se da ne gori vatra u meni, ali sa toliko beskrajne vode oko mene, znam li koliko će ona gorjeti tamo koja se neće ugasiti…
Samotni otok i mene udaljava od njega. Postajem sve dosadnija i dosadna, nemam mu zanimljivih tema ni priča za pričati navečer dok pijemo vino pred svjetlima noćne Sofije. Ni meni se ne pije vino jer sam toliko umoran od svakodnevnih zbivanja ništa da nisam ni žedan. Tonem u san misleći da ću se sutra opet probuditi na otoku i biti zarobljen u svom jučer.
Samotni otok majčinstva nije egzotična destinacija. Ovdje je sad zima. Nema čartera prema naseljenim mjestima. Imam društvo od dvoje s kojima cijeli dan razgovaram, a oni šute. Ili kažu nešto na jeziku koji ne razumijem. Komunikacije nema, samo monolog s kojim sam sama sebi dosadila.
Ipak, Samotni otok majčinstva je jedino mjesto na kojem trebam biti. Jer ovdje su ljudi koje najviše volim.
Izvor: