Pravoslavna crkva slavi 23. travnja crkveni blagdan Lazarevdan, koji je uvijek pretposljednje subote prije Uskrsa. Tradicionalno se na Lazarovdan beru zelene grančice vrbe koje će sutradan – Vrabnicu (Cvijet) kititi vrata.
Lazarovdan ili Lazarnica je kršćanski praznik nazvan po svetom Lazaru. U Novom zavjetu Lazar je Kristov učenik i brat Marte i Marije Magdalene, koje je Isus izveo iz groba i vratio u život. Prema predaji, Lazar je živio još 30 godina i umro kao biskup grada Kitona (otok Cipar). Samo ime sveca simbol je zdravlja i dugovječnosti.
Na ovaj dan obavlja se običaj lazarenja i pogrebni obredi. Prema vjerovanjima u sjeveroistočnoj Bugarskoj, na Vrabnicu se “otapaju, oslobađaju mrtve” iz grobova. Kako bi im iskazali poštovanje, priređuje se Lazarev gulaš. Uoči Lazarova žene odlaze na groblje, zalivaju vinom grobove svojih najmilijih i dijele rangelo kravai, žito, za njihove duše. Te večeri ili na Lazarov dan svaka domaćica dijeli po selu male prosfore prema broju pokojnika, ali uvijek neparan broj. Iz vjere u oslobađanje mrtvih dolazi i paljenje vatre na grobovima, koje se događa prije izlaska sunca na Vrabnicu.
U lazaricama sudjeluju djevojke i žene koje počinju kuhati već od korizme, grupiraju se po dobi i staležu.. U jatu su ptice pjevice, šetačice, jedna lazarka nosi korpu s jajima. Hodaju po selu u subotu od podne i nedjeljom do podne, ulaze u svaku kuću, pjevaju pjesmu za svakog člana obitelji. Igraju otvoreno Lazarevo kolo. Vlasnici im daju jaja. Kad završi lazarstvo, lazarice dijele ono što su sakupili. U bugarskoj tradiciji Lazarovdan je praznik polja, pašnjaka i šuma, ali i praznik djevojaka koje se nakon Lazarovdana mogu javno dotjerivati, oblačiti i ponašati tako da neženja poput njih ima ljubavnik, i vjenčati se.
Dan se naziva i Lazarova subota, Lazarica, Lazarus. Uz njega su vezana tri obreda – lazarenje, biranje mladenke i boenek. Sve troje povezano je s prijelazom u djevičanstvo, s ljubavlju i pripitomljavanjem. Proslava Uskrsa počinje na Lazarevu subotu. U svetoj liturgiji na Lazarov dan Crkva slavi Krista kao Uskrsnuća i Života, koji je i prije Svojih muka i smrti, Lazarovim uskrsnućem, postavio praobraz sveopćeg uskrsnuća čovječanstva. Upravo zbog Lazarova uskrsnuća Krist je u narodu slavljen kao dugo očekivani Mesija, kralj Izraela, kao ispunjenje starozavjetnih proročanstava.
Na Večernjici uoči blagdana Ulaska Gospodnjega u Jeruzalem (Cvetsalnitsa, Vrabnitsa, Vaia) čitaju se proročanstva o Kralju-Mesiji iz Starog zavjeta zajedno s evanđeoskim izvještajima o Kristovu ulasku u Jeruzalem. Na Cvjetnicu, za vrijeme jutarnjih sati, blagoslivljaju se vrbove grančice i dijele se vjernicima. Tijekom cijele liturgije držimo grančice u rukama i tako pokazujemo da i mi, poput drevnih Jeruzalemaca, pozdravljamo Isusa Krista kao Kralja i Spasitelja.
Lazarov imendan slave: Lazar, Lazo, Lacho, Lachezar.