Fotografija: iStock/Gulliver
Djeca vole bajke, neobične priče. Ali više od svega vole im pričati o sebi. Upoznati sebe općenito je glavni motiv života. Čovjeka nitko ne zanima toliko koliko vlastita osobnost, a sebe poznaje kroz interakciju s drugima, kroz svoje osjećaje, reakcije, zapažanja.
Prvo morate djetetu ispričati priču o njegovom izvanrednom rođenju. Nema sperme i nema jajnih stanica! Djeca žele čuti koliko su ih čekali, kako su roditelji sanjali dječaka ili djevojčicu i spremali igračke, kako je tata kupio kadu i nosio je na leđima cijelim gradom jer nije smio u tramvaj. Kako je mama slušala glazbu da beba mirno spava u trbuščiću. Kako je tata milovao taj trbuh i prislanjao uho na njega. – A što sam ja rekao? – “Rekao si: Tata, idi spavati! Ne prisluškuj!” Ova sjećanja i izmišljotine djeca su spremna slušati sto puta, jer su to izravne potvrde da ih jako vole, i to dugo, od samog početka.
Ali nije manje važno osmisliti nevjerojatne uspješne priče, program djelovanja za sljedećih dvjesto godina. Protivnik sam teškog programiranja tipa: “Kad porasteš, bit ćeš doktor kao tvoj djed i otac!”. Sjajno je imati dinastiju, ali ovu ideju možete ponovno razmotriti prije mature. I sada dijete mora dobiti potvrdu da se pred njim otvaraju nevjerojatne mogućnosti. U pričama to može biti kozmonaut, putnik, genijalni znanstvenik. Djevojka će, naravno, postati prva ljepotica i TV voditeljica.
Usput, djeca sanjaju o ugodnim stvarima koje već znaju. U selu su vidjeli male zečiće – moraju postati ili liječnici za “životinje”, veterinari ili mađioničari kako bi izvukli slatke pahuljaste zečiće iz cilindra. Vidjeli prekrasno vatrogasno vozilo – bit će vatrogasci! Djecu privlači sve što se može vidjeti i doživjeti. I samo u djetinjstvu možemo svaki dan mijenjati svoje planove, a današnji planovi su najvažniji: zadnja verzija je najintimnija.
Pričajte djeci o putovanjima, novim mjestima za život, avionima, vlakovima, jelenima, pingvinima, kakaduima, lianama… Vodite ih u zoološki vrt i isplanirajte putovanja na različite strane svijeta!
Dijete mora samo izmišljati priče o svojim prijateljima i igračkama. Ići će zajedno s njim na put! Štoviše, oni su također tako izvanredni, veseli i sretni, poput samog djeteta. Igračke se, naravno, kupuju u trgovini. I prije nego što dođu do njega? “Pogledaj ovaj kamion. Vozio je razbojnike po Africi, potom je zarobljen i prodan, pa je završio u rukama starog majstora, koji ga je popravio i dao u radnju. I sad mu se opet dogodilo – došao je u našu obitelj”. – “Što ako ga razbojnici krenu tražiti?” – “Onda ćemo se morati boriti!” Zar nećemo samo pokloniti naš mali kamionet?” – “Nema!” – “Pitajmo ga, što ako ne želi ostati s nama?… Šuti, brine se, ne želi razgovarati!” Igrajmo se s njim, neka uživa!” Animiranje igračaka, antropomorfizam je značajka predškolske djece, u kojoj se očituju njihove najbolje kvalitete!
Iz “Čujem te, razumijem i ja sam tvoj prijatelj, dijete moje!”, Olga Mahovska