Dana 25. prosinca slavimo Rođenje Kristovo – Božić, poznat i kao Bozhik ili Bozhich. To je jedan od najvećih crkvenih blagdana u kršćanskom svijetu.
Rođenje Kristovo
Praznik počinje u ranim jutarnjim satima 25. prosinca. Svojevrsni je to nastavak Badnje večeri. Na njemu kršćani slave rođenje Sina Božjega Isusa Krista.
Prema Evanđelju, Krist je rođen u špilji u gradu Betlehemu, u pokrajini Judeji. U trenutku rođenja Kristova na nebu se rasplamsa neobična svjetlost i anđeo navijesti da je Spasitelj došao na svijet. Betlehemski pastiri bili su prvi ljudi koji su štovali Boga Sina. Klanjaju mu se i tri istočna kralja, koje je na mjesto donijela zvijezda što se iznad neba uzdigla. Slijedeći običaje tog vremena, kraljevi su darivali zlato, tamjan i smirnu.
Pravoslavni kršćani slave Kristovo rođenje jednako svečano kao i Uskrs. Za katolike i protestante Božić je najštovaniji blagdan. Božić je jedan od 20 crkvenih praznika u Bugarskoj. Slavi se 25. prosinca (gregorijanski i novojulijanski), 6. siječnja Armenska crkva i 7. siječnja (julijanski). U Bugarskoj je to službeni praznik odlukom 9. Narodne skupštine od 28. ožujka 1990. U većinski kršćanskim zemljama Božić je ekonomski najznačajniji praznik u godini, au mnogim se zemljama slavi i kao svjetovni praznik s malim kršćanskim stanovništvom. Povezuje se s razmjenom darova u obitelji, kao i darovima Djeda Božićnjaka i drugih mitskih likova.
Prema većini povjesničara, prva proslava Kristova rođenja održana je u Rimu 336. godine. Naziv Božić dolazi od rimskih praznika Kalendi, posvećenih zimskom solsticiju (od riječi “calende”). Sve do IV stoljeća u kalendaru pravoslavne crkve nije bilo praznika posvećenog rođenju Krista. Slavi se njegovo uskrsnuće i povratak na nebo te njegovo krštenje. Razdvajanje dvaju praznika dogodilo se tek u IV-V stoljeću pod utjecajem drevnih poganskih vjerovanja. Upravo su u danima između 17. i 23. prosinca predstavnici stare vjere u Rimu slavili boga Saturna, a 25. prosinca Rimljani su slavili sunce i njegovu pobjedu nad tamom. Kalendarski obredi kod Slavena vezani su uz početak godine, uz sunčev ciklus u prosincu. Kako se kršćanska religija širila, rođenje boga Sunca povezivalo se sa simboličnim imenom danim Kristu kao “Suncu pravde”.
Tradicije
U 20. stoljeću Bugari su božićnom ritualu dodali još jedan element donesen iz zapadne Europe – svjetleće božićno drvce. Krist dolazi na zemlju da posveti ljude i njihovo kraljevstvo. Svojim dolaskom donosi česticu svetosti nebeskog mira – prekrasno rajsko stablo plodom. Stoga je božićno drvce ispunjeno likovima anđela, Djeda Mraza, vijencima, kuglicama, svijećama, simbolizirajući suštinu Krista (svjetlo, znanje, čistoća, istina).
Narodna tradicija povezana je s običajem koledanja. Glavni sudionici su mladići predbračne dobi. Njihova priprema počinje od Ignazhdena. Tada se uče božićne pjesme, stvaraju se kolendarske skupine, određuje se vođa skupine, tko je stariji i oženjen. Svečano odjeveni kolednici imaju kalpake okićene kićankama, a u rukama nose “šarane štapove”. Vrijeme Božića je strogo određeno tradicijom – od ponoći do izlaska sunca na Božić. Tada se u pučkoj mašti pojavljuju karakonjoli, vampiri, goblini itd. nadnaravna bića. Kolednici svojim pjesmama imaju moć da ih otjeraju.
Koledarske grupe obično čine starac, baba, tročober, gajdaš i četnički pjevači. Starac i baba se smiju, trohober darove skuplja, gajdaš svira, četnici pjevaju. U nekim krajevima kolednici se pretvaraju da su mačke, mjaučući najavljuju svoj dolazak. Koledari su svečano odjeveni, za velike hladnoće, kako to obično i biva, s kapama obrubljenim uzicom za kokice i hrpom šimšira, s gegovima u rukama. Posvuda po kućama čekaju ih s radošću, osim ako nije kakva tuga, smrt ili bolest zadesila dom. Kolednici od ponoći do jutra obilaze domove, pjevaju pjesme uz želje za zdravlje, sreću u obitelji i bogatu žetvu, a domaćice ih darivaju kolednicima. Prvo se kreće od kuće najosobnije osobe u selu – gradonačelnika, svećenika, također i ravnatelja. Domaćin dočekuje kolednike s kravajem i u njemu zabodenom parom. Domaćica daje sito pšenice, koje koledari posipaju po kući za rod u idućoj godini. U nekim krajevima, ako je mlada u kući, ona za svog ljubavnika sprema poseban pisani kravai. Zatim se sve ispisane kravate izlože na javno mjesto da se ocijeni tko koliko vrijedi i da se kupe licitiranjem. Svaki momak kupi svojoj djevojci kravu. Pjevaju se pjesme za sve u obitelji, od najstarijih (i po stažu i po ugledu) do najmlađih.
Na Božić svi idu u crkvu. Izvodi se tradicionalni seoski ples. Tradicionalno, Božić se u našoj zemlji slavi 3 dana. Prema narodnom vjerovanju, ako za Božić posudite sol i ne vratite je, boljet će vas oči. Ako vas na Božić boli uho, to znači da je kraj vas prošao anđeo nebeski. Dakle, morate se prekrižiti tri puta i što god naumite, to će se i ostvariti.
Obrok
Na Božić prestaje post i ručak je blažen i vrlo bogat. Na njoj se obavezno poslužuje pita s raznim nadjevima – mesom, kupusom, gljivama, porilukom, bundevom itd. Glavna jela u ovom i sljedećim jelima su od svinjskog mesa.
Obrok: pita, pita, paća, pečena džigerica, pastrma sa zeljem, svinjetina sa prazilukom, pečena piletina.
Na Božić jaše svinja. Stol se ne diže cijeli dan. Pepeo se čuva sve dane od Ignaždana do Jordanovdana, a zatim se skuplja i koristi kao lijek za razne bolesti tijekom cijele godine. Kada domaćin ustane od stola, hoda pognut tako da su grane drveća pognute do zemlje i natovarene plodovima. Za voćke se veže slama da daju plodove.
Na božićnom stolu mogu se vidjeti kruhovi i kolači raznih oblika i šara, koji se također povezuju s velikim blagdanom, a opjevani su i u koledarskim pjesmama. Mnogi od njih, prema starim predajama, u obliku su raznih poljoprivrednih alata, kojima se obrađuje zemlja za proizvodnju pšenice, ili su na njima oslikani i označeni seoski alati, zanati, kućanski predmeti, domaće životinje, bez kojih se živi. u selu je nezamislivo . Neke od ovih važnih figura za obitelj ocrtane su orasima, kriškama jabuke, druge su obojene prema ukusu i mašti vlasnika. Osim njih mijese se i peku i kravaji ili hljebovi s križićima, koji se daju kolednicima kad pjevaju na putnim vratima. Na neke od njih stavlja se i novčić – simbol blagostanja i bogatstva.
Prema najstarijim predajama, brašno za ove vjerske kruhove ili pogače prosijava se tri puta kako bi bilo “svileno”, kako se pjeva, a vodu s kojom se mijesi mora u bijeloj zdjeli donijeti djevojka ili mlada mlada u kući koja još nije rodila.
Izvor bgnes
