Foto: iStock/Gulliver
Danas je 1. ožujka – jedan od najljepših bugarskih praznika. Blagdan Babe Marte simbol je proljeća, koje povezujemo sa željama za zdravljem i plodnošću. Ovo je početak novog ciklusa u prirodi.
Svake godine 1. ožujka Bugari se kite bijelim i crvenim martenicama. Za zdravlje, za veselje i predosjećaj kraja zime i dolaska proljeća. Teško da itko može reći koliko je ova bugarska tradicija drevna!
Prema staroj legendi, martenice su Tračani vezali za bugarske zemlje. Nužno su nosili čizme tijekom proljetnih misterija, što je simboliziralo kraj hladnoće i buđenje prirode za novi život. Sam Orfej lirao je svoju liru kunama. Upravo u spoju bijelog i crvenog konca simbolizirao je beskonačnost života i besmrtnost ljudskog duha, prema mišljenju starih.
Novija legenda povezuje martenicu s dolaskom Asparuhovih Bugara na Balkanski poluotok. Ove legende nisu jedna i dvije. Kada su Prabugari stigli u dunavsku ravnicu, bili su očarani njegovom ljepotom. Odabrali su ovo mjesto da zapale pogansku vatru. Vjerovali su da oko vatre bog Tangra bira one koji će biti pod njegovom zaštitom. Praznik je počeo. Okupilo se mnogo ljudi. Donijeli su voće i povrće, životinje. Okolo je odjekivalo blejanje janjadi i mukanje teladi. Žene su zarađivale kruh, a muškarci su ložili vatru i okretali velike komade mesa na ražnjevima. Bilo je kruha i mesa za sve. Plamenovi vatre dizali su se sve više i više. Jedino u gostionici nije bilo veselo. Nije imao ljekovito bilje koje je u izobilju raslo u njegovoj rodnoj stepi. Po starom običaju treba ga staviti uz žrtvene darove. Morao je zahvaliti Tangri za ovu zemlju, kako su nalagali običaji njegovih predaka. Zbog toga se silni kan rastužio. Ali iznenada doleti k njemu šarena ptica i progovori ljudskim glasom: “Ne budi tužan, velika gostionice. Ja imam hitra i jaka krila. S tobom sam letjela cijelim putem da ti pomognem u teškom trenutku. Veži konja bijeloga. na mom vratu, odletjet ću do Volge, do tvoje sestre i prenijet ću ti pozdrave od tebe i tvog društva.” Gostionica je divnoj ptici vezala bijelog konja oko vrata, ona je poletjela u nebo i ubrzo mu nestala iz vida. Prošlo je vrijeme i ptica se vratila: “Raduj se, velika gostionica! Odveži konja bijeloga i uzmi travu. Naći ćeš i konja riđa – pozdrav od sestre i rodbine.” Khan je uzeo grančicu biljke i poklonio je. I on je čuvao bijeli i crveni konac, vjerujući da će mu donijeti zdravlje i sreću. Postoji nekoliko legendi o bugarskim šparogama i martenici.
Iz novijeg je vremena još jedna priča o Babi Marti. Marta je sa svojom braćom živjela daleko u planinama. Njena braća nosila su isto ime – Sečko. Ali jedan se zvao mali, a drugi veliki Sečko. S visoke planine mogli su vidjeti i čuti sve što se događa na zemlji. Je li Marta bila nasmijana, gladeći i bube i korov. Grijala je prostranstvo svojim blagim osmijehom, sunce je sjalo kao zlato, ptice su veselo letjele. Jednom je mlada okretna nevjesta tjerala svoje ovce u planinu, toplo sunce je sjalo, ptice su zvale, pa je stoka pasla. “Ne izvodi je, mlada, rano je za pašu! Uskoro će Sečko otići”, mislio je njezin svekar. “Sad cvatu cikasi, snaho – srdačno je podsjeti starac. Ovo je lažni cvijet, ako nije procvjetao, ne vjeruj, ne skidaj pokrov!”. „E, Tejko, što će meni Marta, žena je i ne može ženi zlo činiti“, reče mlada i pokupi ovce i koze u planinu, te riječi ču Marta i dođe teška tuga. nad njom.Ma nista sto je zena,i zna sunce pokoriti ko braca njena,i ima moc sijati oluje i nesrece,i zna kada treba poslati suncani blagoslov.Sta to kaze njena zena!to nije bilo dugo.Tamni oblaci su se nadvili nad planinu.Vjetrovi su nemilosrdno zavijali šuma je bujala,padao ledeni snijeg,zavladala ljuta zima.Sledila se zemlja,utihnule ptice,presušio žubor potoka.Nepokorna mlada pastirica nikad se nije vratila. Ostala je skamenjena sa svojim ovcama gore u planini.
Tako je ostao običaj izrade martenica, kako bi “Baba Marta” bila sretna i ljudima donosila samo dobro.
Stari Bugari vjerovali su da u prirodi postoji zla sila zvana “lošotija” koja se također budi u proljeće, a u narodnim vjerovanjima 1. ožujka označava početak proljeća. Martenitima se pripisivala magična moć zaštite od “zloće”, osobito od bolesti i uroka. Skidaju se tek kad se ugleda prva roda i vješaju na rascvjetalo ili zeleno stablo ili stavljaju ispod kamena. Neki od prvomajskih običaja vezanih uz tjeranje zlih sila su paljenje krijesa i spaljivanje smeća u dvorištu, a zatim svi preskaču žeravicu.
Običaj vezivanja martenice poznat je ne samo u Bugarskoj, već iu Rumunjskoj, Moldaviji, Albaniji, Grčkoj, Makedoniji i Srbiji. U Rumunjskoj se vežu za ruke ženama i maloj djeci, dok u Grčkoj – samo za ruke djece.
Izvor bgnes
