Teoriju privrženosti razvio je engleski psihijatar i psihoanalitičar John Bowlby, prema kojoj je privrženost osnovna biološka potreba osobe za interakcijom sa značajnom osobom.
Psiholozi razlikuju tri glavne vrste privrženosti: sigurnu, anksioznu i izbjegavajuću (ponekad im se dodaje i anksiozno-izbjegavajuća).
Sigurna vrsta privitka
Dijete koje ima formiran tip sigurne privrženosti uznemireno je kad ga majka ostavi, ali brzo prelazi, primjerice, na igračke ili drugu djecu u vrtiću.
Ako govorimo o odrasloj dobi koja nas zanima, onda takva osoba lako i rado ulazi u bliske i povjerljive odnose, osjećajući se pritom ugodno. Ne boji se pokazati svoje emocije, biti iskren i ranjiv. Druga tipična osobina je neovisnost: takva se osoba ne boji pomisli da će ostati sama.
Tjeskobni tip privrženosti
Djeci s anksioznim tipom privrženosti stalno je potrebna intimnost s drugom osobom – potrebna im je potvrda o potrebi i važnosti, pa često čine sve kako bi ugodili roditeljima.
Isto se može reći i za odraslu osobu – samo što više ne ugađa roditeljima, već partneru. Stalno želi intimnost, doživljava ljubomoru i teško podnosi razdvojenost, no događa se i da mu boravak u društvu partnera ne pričinjava zadovoljstvo.
Vrsta vezivanja koja se izbjegava
Budući da se ljudi s ovim tipom boje da će biti napušteni ili da se potpuno udube u partnera, nesklone su intimnosti u vezama.
Ako opisujemo takve partnere, onda su za njih prikladni epiteti kao sebični i odvojeni. Ne morate im ponuditi pomoć – oni je i dalje neće prihvatiti.
Prethodno smo naveli 5 znakova da muškarac ne voli ženu.
