Fotografija: Thinkstock/Gulliver
Što se događa kada se roditelji ponašaju sebično?
Ponekad se osjećam bolesno i sve što želim je ležati u krevetu tjedan dana a da me nitko ne gnjavi. Uusprkos svojim osjećajima i željama, međutim, budući da sam roditelj, nikad se ne smijem opustiti, čak ni kad mi je loše.
Moja beba od 7 mjeseci ne shvaća da sada nije najbolje vrijeme za buđenje pet puta po noći. Uostalom, on je još beba i ne može prestati urlati samo zato što mu je majka bolesna. Svaki put kad bi počeo plakati, morala sam zaboraviti na svoju bol, dignuti guzicu s kreveta, stisnuti zube i nahraniti ga, moleći se da mi kupi barem još nekoliko sati sna. Unatoč svom stanju, svaki trenutak moram biti uz svoje dijete i brinuti se o njemu jer ja sam roditelj, a to je ono što roditelji rade.
Sigurna sam da će sve majke ovo razumjeti.
U tim prvim danima, tjednima i mjesecima života naše djece toliko smo zaljubljeni u njih da zaboravimo na vlastite živote i potpuno se posvetimo tim malim bićima koja ovise o nama. Dajemo im sve: naše vrijeme, naš novac, našu krv, znoj i suze u potrazi za roditeljstvom. Dajemo i dajemo i dajemo sve dok više ne možemo dati.
Ali je li ovo stvarno zdravo?
Naša kultura štuje kult fanatičnih roditelja, onih koji su potpuno posvećeni svojoj djeci. Natjerani smo da se osjećamo neobjašnjivo krivima ako se usudimo imati druge interese osim brige za svoju bebu. Odmah postajemo loše majke. Oni koji žele odvojiti vrijeme za sebe umjesto da sve svoje vrijeme posvete djetetu. Ali ne možemo zanemariti činjenicu da naša velika očekivanja mogu naštetiti i nama i našoj djeci (ljudima za koje se žrtvujemo).
I evo me – ovdje sam da vam kažem ono što nitko drugi neće.
Ponekad je u redu da se roditelji ponašaju sebično. I što mislim pod tim?
Naravno, ne možemo napustiti svoju djecu samo zato što smo prehlađeni ili imamo migrenu. Ali radije, treba postići ravnotežu između života djeteta i našeg vlastitog. Zato je dobro svaki dan odvojiti malo vremena za sebe.
Odgoj djece je maraton. Dugo ćemo biti dio toga i svima ćemo biti beskorisni ako snagu iscijedimo na samom početku. Ne možemo zanemariti vlastito mentalno i emocionalno zdravlje i očekivati da ono neće utjecati na našu djecu. Kad se roditelji ne osjećaju dobro i ne žive dobro, ni djeca neće rasti kako bi trebala.
Nadalje, moramo učiti svoju djecu da im se ne može dati sve što požele. Oni od malih nogu moraju shvatiti da nisu u središtu svemira i da stvari ne mogu uvijek ići njihovim željama.
Ako doista želimo povećati socijalnu kompetenciju naše djece, moramo ih naučiti da uravnoteže svoje potrebe s potrebama drugih. To se nikada neće dogoditi ako se budemo vezali za svaki njihov hir.
Stoga je moj savjet svim roditeljima da budu malo sebični. Malo slobodnog vremena provedenog s prijateljima, s voljenom osobom ili samo za vas više će vam nego dobro doći. I nemojte se osjećati dobro ako za 20 minuta niste blizu svog djeteta i ne ispunite mu sve potrebe. Ako danas želite izaći van, otići u toplice ili shopping, možete unajmiti dadilju ili ostaviti dijete nekome na sigurnom. Mislite i na sebe! Ako želite biti u formi i dobro se brinuti o svojoj djeci, prvo se morate pobrinuti za sebe.
Dakle, budite malo sebični, ali dobri roditelji!
Izvor: familyshare.com
