Foto: iStock/Gulliver
Sjećate se teške školske torbe, natrpane udžbenicima. A i ako se ne sjećate, dovoljno je pogledati djetetov ruksak. Sada se situacija počinje mijenjati. U mnogim zemljama udžbenike zamjenjuju materijali za učenje u obliku anketa i tablica.
Digitalna revolucija, posebno u zemljama gdje postoji besplatan pristup internetu, također je okončala dominaciju udžbenika – sada se svim materijalima za učenje može pristupiti izravno u učionici na tabletu.
Ali i sada postoje prepirke o tome je li učeniku potreban papirnati udžbenik?
Istraga zračnih snaga pokazuje da su se u britanskim školama školski materijali godinama dijelili učenicima nakon nastave. No 2014. vlada je tražila vraćanje udžbenika, tvrdeći da britanski učenici zaostaju u uspjehu u usporedbi s djecom u drugim zemljama.
Neki stručnjaci smatraju da bi udžbenike trebalo u potpunosti napustiti u idućih pet godina jer ih digitalni izvori čine zastarjelima gotovo čim se objave.
Studija Cambridgea pokazuje da su na polju školskog obrazovanja i dalje najuspješniji udžbenici, kao osnova nastavnog sustava.
Južna Koreja i Finska imaju najviše stope distribucije udžbenika: više od 95% učenika ima barem jedan udžbenik. Ove zemlje zauzimaju 5. i 6. mjesto na međunarodnom poretku PISA.
UNESCO skreće pozornost da u afričkim zemljama često po jednom udžbeniku uči 10-12 djece.
Zagovornici tradicionalnih papirnatih udžbenika ističu da se njihovom uporabom štedi novac i smanjuje opterećenje nastavnika, koji jednostavno slijede nastavni plan i program te nisu dužni stalno reproducirati i distribuirati nastavne materijale.
Također vjeruju da su udžbenici jedini dostupni oblik materijala za učenje u zemljama gdje je pristup Internetu ograničen ili skup.
Protivnici udžbenika ističu da si u siromašnim zemljama mnogi roditelji ne mogu priuštiti kupnju udžbenika.
Udžbenici se izdaju u masovnim izdanjima i ne dopuštaju diferenciranu obuku učenika različitih razina pripremljenosti.
Također, udžbenici ne mogu konkurirati tabletima.
