Mi žene, ili barem većina nas, cijeli život, od najranije dobi, sanjamo o tome da budemo majke. Od trenutka kad uđemo, želimo gurati kolica, pjevati uspavanke, maziti se, brinuti se za svoje bebe.
I tako cijeli život, svjesno ili ne, sanjamo dan kada ćemo biti kao mama, bit ćemo prave majke. I tako dođe taj dan, pripremili smo se, kupili sve što nam treba, spremili smo dječju sobu i sa zebnjom čekamo trenutak kada ćemo bebu dovesti kući da počne raditi, sve one stvari koje mama radili kad smo bili mali.
Prođe neko vrijeme i početna opijenost i euforija nas napuste, adrenalin koji nam je davao snagu sada je normalan, a mala beba radi stvari za koje ne nalazimo rješenje.
Tada shvatimo da ne znamo sve o majčinstvu, tada shvatimo da smo vidjeli samo vanjsku sliku majčinstva, ali ne i unutarnji svijet naših majki. Tada shvatimo da nije lako biti roditelj i da niste spremni za to.
Iza osmijeha i radosti, između mijenjanja pelena i hranjenja, sakrila se naša duša, pitajući se što učiniti, uplašena i nesigurna, ne shvaćajući golemu promjenu koja se dogodila u našim životima, naime kako smo u trenu otišli iz ” ćudljiva ptica” pretvorila u “majku orao”. Nije nam lako, nego neizvjesno i naporno.
Zatim, polako i nesvjesno, depresija ulazi u naš svijet. Ona je suptilna, nježna, naizgled smirena i odvojena od svijeta, davno je odustala od borbe, samo postoji. Otvaramo u sebi mjesto u koje se možemo sakriti od svega novog, drugačijeg, od svega što nas mijenja, od svega što bismo trebali biti. Mjesto gdje se opraštamo od prijašnjeg života i pokušavamo prihvatiti novi.
A možemo li, jesmo li spremni? Možemo li samo popiti šalicu kave s depresijom, pustiti je da kaže što je muči i onda je poslati na put, a mi hrabro dalje ili ćemo ju pustiti da nas tješi u teškim trenucima? Ona je primamljiva i nudi nam lakši izlaz. Ali je li to on?
Cijeli život učimo, imamo zanimanja, živimo dinamično, ali tko nas je naučio kako nositi teret odgovornosti za život nove osobe koja u potpunosti ovisi o nama i mi smo ti koji mu moramo pomoći u odrastanju . To je tako odgovorno! Što ako ne uspijemo?! Ako ne uspijemo i uništimo život ovom nedužnom biću?!
Tada odlučimo da ćemo odustati od svega kako bismo se snašli u novoj ulozi, a kada poželimo da i sat vremena bude kao prije, ne činimo to, već brzo prizovemo depresiju i ona nas uzme u zagrljaj, guši ovo želja naša. Tako se od aktivnih, društvenih djevojaka pretvaramo u depresivne i samouvjerene majke.
Vrlo malo nas uspije brzo uspostaviti ravnotežu i ponovno se osjećati zadovoljno, unatoč promjeni života. Većina ljudi se pogleda u ogledalo i vidi ženu koju ne poznaje.
“To bih trebala biti ja, ali nešto je drugačije, možda kosa koju sinoć nisam mogla oprati ili dojilja s mrljom sprijeda, ili je možda višak kilograma, o da i sjene ispod očiju od duga neprospavana noc… Sta mi se dogodilo?I mogla sam provesti noc u nekom klubu sa lijepom haljinom i kosom i iskricavim ocima,i sad bih jos bila umorna,ali bila bih ja,slobodna koja jesam ne odgovaram nikome drugom, tko nije bio umoran voditi ljubav cijelu noć, nema veze što je sljedeći dan na poslu. Što se sad dogodilo? Ne trebam li se više zabavljati, uživati u sebi i životu ili možda i jesam umorna od ovoga, ili nema kome ostaviti dijete, ili mi ovaj život više ne odgovara?”
Jesu li ovo tvoje riječi ili depresije? Sada ste majka koja je ostvarila svoj najveći san, obožavate svoje prekrasno dijete! No ipak, nešto vas tjera da se osjećate nesretno, da se ne volite, odgađate izlaske, govorite si da je dijete najvažnije, a zanemarujete sebe.
Tako se stvari odvijaju sasvim neprimjetno i onda nam je vraški teško vratiti se, ući u život iz kojeg smo svojevoljno izašli. Jer možda nam mama nije rekla da, da bismo bile dobre majke, moramo voljeti i sebe, donositi radost sebi, imati svoje trenutke daleko od djece. Mama nam nije rekla kako je ponekad žudjela za istim, no budući da se od nje očekivalo da bude “dobra” majka, žrtvovala se zbog djece. Tako je postala “loša” majka, pustivši svoju kćer da vjeruje da kad rodiš prestaješ živjeti za sebe.
Ali možemo izabrati da budemo drugačiji… Dijelite, recite što vam se ne sviđa, što stvarno želite, a ne što se od vas očekuje, budite zdrave mame! Budite i vi djevojke, jer dobra majka je ona koja nije ubila djevojku u sebi, koja ne odustaje od svojih želja nego ih živi, koja još uvijek ima svoje snove i vrhove koje želi popeti, ona , koja se još nije izgubila u brizi za obitelj.
Ne pričaj kakav si bio, budi sad takav!
Nevi Bodjukova,
