Mlada sam djevojka, nemam još 22, ali već osjećam da ljubomora postaje najveći neprijatelj koji će prije ili kasnije uništiti ljubav za koju sam se toliko borila.
Naše poznanstvo i odnos je kao iz bajke. Zajedno smo već 2 godine i stalno razmišljam o tome kako će me jednog dana jednostavno iznevjeriti…
On me voli. Nosi me na rukama. Daje mi nježnost. Drži me za ruku na svakom koraku. Ali ja mu ne vjerujem.
Bolest. Kletva. Nesreća. Ljubomora je doista prokletstvo i nisam shvaćala kako bih se s njom mogla nositi. Većinu svojih briga držao sam za sebe, ali one su me izluđivale. Zamišljala sam da je sa svima – najbližim kolegom, bivšom curom… tko dovraga.
Od straha da ga ne izgubim, držala sam se za njega i pomislila da mi ne može ostati vjeran. Zašto?
Istina je… jer NISAM IMAO SAMOSVIJEST Za sebe. Hodam ulicama i pratim ga pogledom hoće li se zaustaviti na nekoj djevojci. I sama sam stalno gledala druge žene – kako su obučene, koje moje mane nemaju i kako im izgledaju tijela.
Pitao sam se…kakav sam više? Zašto ne bi odabrala jednu od njih za lijepog sunčanog dana dok sam ja kod kuće popravljala šminku i birala odjeću kako bih sakrila svoje nedostatke.
Ali znate što… Bio sam glup. Vraški me voli, što bih više mogla tražiti? Ja sam fina djevojka, sa svojim manama, ali i vrlinama. Voli sve na meni, voli način na koji se smijem… način na koji se budim ujutro, voli naše razgovore.
Zaljubljen je u svaku našu i najmanju naviku, a to ne može biti ni s kim drugim na Zemlji – nikad na isti način i s istim osjećajem.
Mjeseci, povjerenje, proživljeni trenuci – oni su snaga koja povezuje ono što zajedno gradimo. Budućnost. Emocija. Ljubav. Veza. Zajedno smo, a ljubomora je treća osoba koju sam pustio u našu vezu.
Ali “treći čovjek”… je nestao u trenutku kada sam shvatio da ću ga izgubiti na najsmješniji način. Shvatila sam to kad sam saznala da je on izabrao mene i do tada ćemo biti zajedno, dok se još uvijek naježimo kad se vidimo.
Ljubav Istina je i nema mjesta ni za što osim za ljubav.
