Zagreba Lajfhaki

Žene čudnih svjetova: Hunze i eliksir mladosti

Moderna kozmetička industrija svakodnevno stvara stotine, pa i tisuće proizvoda čija je jedina svrha što dulje očuvati žensku ljepotu. U današnjem članku iz naše rubrike „Žene iz nepoznatih svjetova” upoznati ćemo vas s jednim čudesnim plemenom koje ne poznaje teret starosti. Zvuči čudno, čak nemoguće, zar ne? E, sad ćete se uvjeriti da ovaj znanstveni fenomen je sasvim stvaran.

Hunze su izuzetno drevno pleme koje broji oko 87.000 ljudi. Poznato je da ovi ljudi žive u prosjeku 100 godina, ali mnogi od njih lako dožive i 120. Postoje i takvi predstavnici plemena koji su živjeli do 160 godina.

Godinama je narod Hunza, koji živi na granici između Pakistana i Indije, smatran nadnaravnim. Neki čak vjeruju da su Huni izvanzemaljskog porijekla. To je uglavnom zbog činjenice da ljudi rođeni u ovim krajevima ne boluju od dijabetesa ili kardiovaskularnih bolesti, čak im je i rak nepoznat.

Izgledom se Hunzi žene bitno razlikuju od dama koje nastanjuju susjedne teritorije – izrazito visoke, vitke, vrlo svijetle kože i tamne kose. Bez problema se okupaju u hladnoj vodi i na minus 15 stupnjeva, a sa 65 godina rađaju djecu koju doje najmanje do 2 godine. Dnevno u prosjeku prijeđu 15-20 kilometara, što svakako doprinosi njihovoj dobroj formi.

Ali ipak, ovaj narod ostaje apsolutni misterij za znanost. Nije malo znanstvenika koji su istraživali hunzije kako bi shvatili što je zaslužna njihova dugovječnost, a posebno zdravlje. Knjiga “Huni – ljudi koji ne poznaju bolesti” R. Birchera ističe glavne karakteristike načina prehrane, tvrdeći da su one ključ zdravog života.

Zapravo, ispada da su Hunza, ovo udaljeno pakistansko pleme, živi dokaz da prehrana i način života utječu na život čovjeka. Za njih nema međuobroka, imaju samo doručak i ručak. Vrlo rijetko konzumiraju meso, samo dva puta godišnje dopuste si malo janjetine ili piletine. Ljeti jedu samo voće i povrće, a zimi suhe marelice, kuhana jela i ovčji sir. Postoji period kada Huni ništa ne jedu, a poznat je kao „Gladno proljeće“. To je vrijeme kada plodovi još nisu zreli, a tada piju samo sok od suhih marelica.

Exit mobile version