Vjerojatno se mnogi pitaju kako je tekla svakodnevica naših predaka stoljećima unazad, kada prirodni način života nije bio moda, već stil života; kada se tehnologija svela na novu metodu kopanja razina ili kada su žene rađale u udobnosti svojih domova. Istina, ako imate put do Amerike, vrlo lako možete odgovoriti na ovo pitanje. Inače, danas ćemo vas upoznati sa ženskom životnom filozofijom Amiša.
Amiši su zajednica koja nastanjuje države Ohio, Pennsylvania i Indiana. Njihova uvjerenja uzdižu zajednicu, a ne pojedinca, u kult. Oni slijede apsolutno svaki odlomak iz Biblije i žive kao što su živjeli njihovi preci prije 300 godina iz jednostavnog razloga jer svaki “civilizacijski” luksuz doživljavaju kao vražje djelo.
U ovom malom društvu amiške žene su čuvarice kućne udobnosti. Revno čuvaju barijeru koja ih dijeli od “onog svijeta” – ne koriste socijalno osiguranje, ne glasaju i odbijaju svaku pomoć države. Uzgajaju razno voće i povrće, no nikad ga ne gnoje umjetno, što je i razlog zašto je njihov proizvod iznimno poželjan na američkom tržištu. Od malih nogu ove dame uče tipično ženske zanate – pletenje, šivanje i kuhanje.
Amišku odjeću izrađuju oni osobno. Do prije nekoliko godina nisu ni koristili gotove tkanine, no postupno ih počinju puštati u svoj život. Njihova odjeća nema patentne zatvarače i gumbe, već se zatvara uz pomoć uzica, vezica i kukica. Najtradicionalnija ženska odjeća uključuje tamnoplavu ili crnu dugu haljinu, nadopunjenu šeširom. Neoženjeni Amiši mogu se prepoznati po bijelim pregačama, a oženjeni nose crnu u skladu s tim. Kao što možda pretpostavljate, nakit i šarena odjeća jednako su zabranjeni kao i zvuk radija ili televizije.
Amiške se žene udaju samo za gospodu iz svoje zajednice. Budući da ne koriste zaštitnu opremu, pretpostavlja se da prosječna obitelj ima između 10 i 15 djece. Naravno, svaki od nasljednika rođen je u domu i nosio je biblijsko ime. Njihovo je obvezno obrazovanje do 8. razreda, nakon čega se dijete koncentrira na svoje obveze na farmi.
Iako su rođena i odrasla u amiškim obiteljima, djeca nisu obavezna postati članovi zajednice. U dobi od 16 godina oslobođeni su većine crkvenih ograničenja. Time počinje razdoblje takozvanog “lutanja”, u kojem mladi istražuju svijet i traže bračnog partnera. Na kraju “lutanja” moraju objaviti svoju odluku – život u zajednici ili izvan nje. Iznimno mali broj amiških tinejdžera odlučuje napustiti zajednicu u kojoj su odrasli jer ne znaju ništa o “vanjskom svijetu”. Čak i ako neko od djece dođe u iskušenje civilizacije, već nakon nekoliko mjeseci zamoli odrasle članove zajednice za oprost i vrati se.
