Foto: iStock/Gulliver
Bilo jednom malo dijete za koje se pričalo da će se roditi. Na dan kada se trebalo roditi, otišlo je Bogu i zabrinuto upitalo:
– Gospode, tako sam malena i bespomoćna. Što ću, kako ću živjeti na Zemlji? Kako ću se nositi sa svim tamošnjim poteškoćama?
Bog se nasmiješio i odgovorio:
– Ne brini dijete moje. Izabrao sam najboljeg i najvjernijeg od svih anđela ovdje i poslat ću ga vama na Zemlju. Ovaj će anđeo ondje s velikim uzbuđenjem i zebnjom čekati da se pojaviš, a zatim će se brinuti za tebe i pomoći ti u svemu.
I beba opet upita:
– Ali Gospode, ja ne znam jezik kojim govore ljudi na Zemlji. Kako ću razumjeti što mi govore?
– I ne brini oko toga. Vaš će vas anđeo vrlo pažljivo i strpljivo učiti njihov jezik. Uvijek će s vama razgovarati s ljubavlju i nježnošću, zvati će vas najljubaznijim i laskavim riječima. Pjevat će vam uspavanke svaku večer. I tako ćete sve naučiti vrlo lako i brzo…
No, unatoč svim tim uvjeravanjima, beba još uvijek nije mogla prevladati svoje brige i strahove. I još jednom je upitao:
– Gospodine, svi ovdje govore da je puno zla na Zemlji. Kažu da su i ljudi tamo bili loši. A ja sam samo mala beba, kako ću se tamo snaći, kako ću tamo preživjeti?
– I o tome sam razmišljao, dijete moje – odgovori Bog – tvoj će se anđeo uvijek brinuti za tebe i štititi te od svih vrsta opasnosti. Štitit ću te i braniti čak i po cijenu vlastitog života. Dakle, ne brinite ni oko toga…
U tom trenutku začula se buka. Ušutjeli su, slušali i shvatili da su to glasovi sa Zemlje. Što je značilo da je vrijeme da beba ode. Osjetivši to, beba je u posljednjem trenutku upitala:
– Gospode, ali nisi mi rekao, kako se zove moj anđeo na Zemlji? Kako ću ga poznavati?
Bog se nasmijao i tiho odgovorio:
– Nije važno kako se zoveš. Zvat ćeš svog anđela… mama!