Intolerancija na fruktozu je manje poznato stanje, ali u isto vrijeme ima stvarne i često ne manje posljedice za organizam. O toj temi razgovaramo s dr. Nikolayem Georgievim.
Poslovna kartica
♦ Dr. Nikolay Georgiev je specijalist gastroenterolog u Varni s preko 10 godina iskustva i interesa u području ultrazvučne i endoskopske dijagnostike gastrointestinalnog trakta (GIT) i intervencijske endoskopije, dijagnostike, terapije i hitne endoskopske hemostaze kod akutnog krvarenja GIT-a. , uklanjanje polipa u tijeku GIT-a, proširenje stenoznih područja, dijagnostika i liječenje bolesti vezanih uz jetru, gušteraču i dr.
♦ Diplomirao je na Medicinskom sveučilištu-Varna 2012. Godine 2017. stekao je specijalnost “Gastroenterologija”, a od 2018. je upisan kao redoviti doktorand na Medicinskom sveučilištu-Varna. Godine 2015. dr. Georgiev je imenovan za rad na Klinici za gastroenterologiju UMBAL-a „Sv. Marina”, grad Varna, u zvanju liječnika specijalista, 2017. – kao predavač-asistent na Odjelu za “Interne bolesti”, Odbor za gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu. Od iste godine radi kao gastroenterolog na UMBAL „Sv. Marina”.
♦ Od travnja 2023. dio je tima specijalista u “MBAL-Varna”, gdje obavlja preglede i konzultacije.
♦ Završio je više poslijediplomskih studija i tečajeva usko specijaliziranih djelatnosti.
– Dr. Georgiev, zašto neki ljudi uopće ne mogu jesti hranu koja sadrži fruktozu, a drugi tada dobiju neugodne simptome i malaksalost?
– U ovom slučaju riječ je o dva različita problema. Nemogućnost konzumiranja hrane koja sadrži fruktozu je zbog netolerancije na fruktozu, au drugom – do malapsorpcije fruktoze.
Intolerancija na fruktozu ima genetski uzrok. Nasljedna intolerancija na fruktozu (HFI) je autosomno recesivni poremećaj u kojem je poremećen metabolizam fruktoze i nakupljanje toksičnih metabolita, što može dovesti do smrti jetrenih stanica. Razvija se kao posljedica nedostatka enzima aldolaze B.
Uzrokovana je mutacijama u genu ALDOB (9q22.3) koje rezultiraju smanjenom funkcijom enzima. Oboljeli pojedinci su asimptomatski sve dok ne počnu uzimati fruktozu, saharozu ili sorbitol.
Budući da je bolest genetska, postoji rizik da će se prenijeti na potomstvo od roditelja koji su bolesni ili nose gene za mutaciju.
– Kako se malapsorpcija fruktoze razlikuje od nasljedne intolerancije na fruktozu?
– Od iznimne je važnosti razlikovati genetski ovisnu intoleranciju na fruktozu zbog nedostatka enzima i malapsorpciju fruktoze uzrokovanu kvarom u transportu fruktoze.
U tom slučaju crijevne stanice ne mogu normalno apsorbirati fruktozu, što dovodi do nadutosti, proljeva ili zatvora, nadutosti i bolova u trbuhu. U nekim zemljama, poput Njemačke, jedna od tri osobe je pogođena
Zaboravite ih: Opasna hrana s fruktozom
A ako osoba pati od urođene intolerancije, unos čak i male količine dovodi do manifestacija iz probavnog sustava. Ali obično većina ljudi ima problem s previše fruktoze. Mnoge su namirnice danas zaslađene voćnim šećerom umjesto običnim šećerom, što pridonosi daleko više fruktoze nego što je za njih dobro.
Problem je što se fruktoza dodaje mnogim proizvodima, poput kečapa, voćnog mlijeka, konzervi itd. Imamo obilje voća tijekom cijele godine iz tropskih područja, staklenika i sušenog voća. Najvjerojatnije je intolerancija uzrokovana činjenicom da se tijelo treba prilagoditi novom načinu prehrane.
dr. Nikolay Georgiev
– Kako intolerancija na fruktozu utječe na jetru?
– Intolerancija na fruktozu je metabolička bolest u kojoj dolazi do poremećaja u razgradnji fruktoze, uslijed čega dolazi do nakupljanja metabolita toksičnih za jetru i čestih padova glukoze u krvi (hipoglikemija). Nakon unosa hrane fruktoza se metabolizira u jetri.
Tamo se najprije pretvara u fruktozo-1-fosfat, a zatim prolazi kroz drugu promjenu u gliceraldehid i dihidroksiaceton fosfat. Ova druga pretvorba odvija se zahvaljujući enzimu aldolaza B, koji se nalazi u stanicama jetre, bubrega i tankog crijeva.
Ako je zbog genetskih razloga aldolaza B oštećena i ne može obavljati svoj posao, dolazi do nakupljanja fruktozo-1-fosfata koji ima jak toksični učinak. Dugotrajno uzimanje fruktoze u ovom slučaju predstavlja opasnost od oštećenja jetre.
Osim toga, povećanje fruktozo-1-fosfata inhibira glikolizu (proces razgradnje glukoze) – jedan od najvažnijih putova za isporuku energije stanicama. Zbog toga se povećava rizik od hipoglikemije.
Često, bebe s ovim defektom enzima odrastaju izbjegavajući slatku hranu i voće, tako da stanje može ostati neotkriveno dok ne odrastu.
– Kojim se metodama može dijagnosticirati intolerancija na fruktozu?
– Testom na nasljedni oblik intolerancije na fruktozu može se provjeriti postoji li mutacija enzima koji razgrađuje fruktozu. Genetska analiza omogućuje izbjegavanje invazivne biopsije jetre identificiranjem rizičnih pacijenata koji nose određenu mutaciju.
– Do kojih komplikacija može dovesti nepodnošljivost fruktoze?
– Dugotrajna uporaba fruktoze i nepridržavanje režima prehrane može dovesti do nepovratnog oštećenja jetre, čak i do zatajenja jetre. Druga česta komplikacija je hipoglikemija i napadaji.
Jedini tretman za osobe s intolerancijom na fruktozu je izbjegavanje hrane koja je bogata fruktozom. Takvi su voćni sokovi, jabuke, grožđe, lubenica, grašak i tikvice. Važno je obratiti pozornost na sastojke proizvoda jer se fruktoza koristi kao zaslađivač u mnogim pakiranim namirnicama i pićima.
Visoki krvni tlak? Zaustavite fruktozu!
Za bebe i djecu do 2-3 godine preporuča se stroga dijeta. Moguće je da se tolerancija na fruktozu blago povećava s godinama, pa se kod odraslih prehrana može prilagoditi. Međutim, pokazalo se da izbjegavanje hrane s fruktozom smanjuje masnu degeneraciju i oštećenje jetre.
– Koliko je fruktoza dobra za nas?
– Kod uzimanja više od 50 grama fruktoze dnevno (ili 5-8 voćki), transportni sustavi su preopterećeni. Kod veće količine može doći do proljeva, bolova u trbuhu i plinova. Danas konzumiramo 3-4 puta više fruktoze nego generacije prije nas.
Fruktozno-glukozni sirup se koristi u mnogim proizvodima koji se kupuju u trgovinama kao što su peciva i preljevi za salate, kao iu restoranima brze hrane. On potiskuje tvari koje signaliziraju sitost, poput leptina, i tjera nas da jedemo više.
Iako je voće korisno, dobro je razmisliti o količini koju unosimo. Sve više ljudi ima intoleranciju na hranu, pri čemu većina njih ima povećanu osjetljivost na određenu hranu, a ne genetsku intoleranciju. To znači da će moći podnijeti male količine iritantne hrane.
Čak i ako nemate utvrđenu intoleranciju na određene namirnice, ako izuzimanje određenog proizvoda dobro utječe na vaš organizam, dobro je toga se pridržavati.
Liječenje antibioticima, stres, gastrointestinalne infekcije i prejedanje određenom hranom mogu uzrokovati osjetljivost na određene prehrambene proizvode.
To ne znači da trebamo u potpunosti izbjegavati hranu na koju smo osjetljivi, ali dobro je jesti onoliko koliko naše tijelo može podnijeti.
Koji su simptomi?
Simptomi koji se javljaju neposredno nakon uzimanja fruktoze su:
• znojenje;
• podrhtavanje,
• razdražljivost,
• nemir i plač;
• povraćanje; nadutost;
• apatija,
• hipoglikemija.
Neki od simptoma povezani su s duljim unosom fruktoze kao što su:
• odbijanje hrane;
• zastoj u rastu, neuspjeh dobivanja na težini;
• umor;
• vrtoglavica;
• česti proljev;
• bol u gornjem dijelu trbuha;
• povišene vrijednosti aminotransferaza i jetrenih enzima;
• otekline na tijelu;
• povećana jetra (hepatomegalija) i ciroza.
“Netolerancija na fruktozu također može utjecati na raspoloženje. Tijekom probave, aminokiselina triptofan je vezana za fruktozu. Ako ima previše fruktoze koju ne možemo apsorbirati, izgubit ćemo i triptofan.
Serotonin nastaje iz aminokiseline triptofan, tzv hormon sreće. Nedostatak serotonina može dovesti do depresije, pa dugotrajna nedijagnosticirana intolerancija na fruktozu može dovesti do depresivnog raspoloženja.
Osim za naše dobro raspoloženje, serotonin je zaslužan i za osjećaj sitosti. “Ako često osjećamo jaku glad i stalno jedemo, to može biti posljedica intolerancije na fruktozu, kao i ako imamo tegobe poput proljeva i bolova u trbuhu”, objasnila je liječnica.
Milena Vasileva