Možda vas zabrinjava neka reakcija ili ponašanje vašeg djeteta. Ali je li to samo faza ili nešto oko čega biste se trebali zabrinuti i posavjetovati se s psihologom?
Roditeljstvo je puno izazova koji gotovo nikad ne prestaju. U svakoj novoj dobnoj fazi zabrinjavaju vas nove tjeskobe i nove brige, jer vaše dijete raste, mijenja se i usvaja nove stavove i ponašanja. Neke od njih mogu biti faze kroz koje će dijete proći i savladati ih, dok drugima treba više pažnje. Psihologinja Athina Desypri, mag.sc., objašnjava kako razlikovati ta dva slučaja i koji su znakovi koji bi nas trebali alarmirati.
„Stres, posebno kod djece, ima mnogo oblika. Može se izraziti kao ljutnja, poprimiti oblik fobije, ili dijete može pokazivati napetost ili uzrujanost, ljubomoru ili kontrolirajuće ponašanje (tj. tjeskobu zbog prijelaza i promjena u rutini, potrebu za predvidljivošću), pa čak i često se izolirati. Ta ponašanja mogu biti samo faza koja ima početak, sredinu i kraj. Koja će biti dovršena i neće se vratiti”, kaže Athina Desypri.
Djeca imaju različite verbalne kodove
Djeca nemaju iste verbalne kodove kao odrasli. Djeca neće reći da sam pod stresom ili pod stresom. Oni doživljavaju stres, ali ga komuniciraju na druge načine. “Malo dijete može recimo reći dođi da se igramo, ili dođi da ti nešto pokažem. Tinejdžer vam govori da se nešto dogodilo i želi da razgovarate”, kaže stručnjak. “Budući da naši životi imaju mnogo obaveza i zahtjevan ritam, roditelji često mogu previdjeti takve zahtjeve i ne razumjeti njihovu ozbiljnost ili hitnost.”
Često previdimo nešto što bi moglo biti vapaj za pomoć jer to ne možemo pravilno procijeniti. Ako dijete nije udarilo, ne boli i ne pati, roditelji možda neće žuriti s odgovorom.
„Vrlo je važno zapamtiti da mlađa djeca imaju specifične alate i specifičan kod za komunikaciju svega. Mogu vas zamoliti da sjedite zajedno, odete negdje zajedno, pratite ih negdje kako bi vam mogli nešto pokazati. To je također ljepota jezika i govora, da mnogo puta poruka koju želimo prenijeti dolazi odozdo“, naglašava Athina Desypri.
Dva su znaka da bi dijete trebalo posjetiti psihologa.
1. Intenzitet reakcija
Ako je dijete nesrazmjerno ljutito zbog neke situacije, ako intenzitet njegovih emocija i reakcija nije opravdan događajem ili podražajem. Ako, primjerice, ima izljeve bijesa ili reagira intenzivnim plačem iz beznačajnog razloga.
2. Učestalost ponašanja
Ako su ljutnja, strah, ljubomora na djetetovom svakodnevnom repertoaru, možda je vrijeme da posjetite psihologa. Kao i kod odraslih koji mogu doživjeti epizode tjeskobe ili depresije, jedno je reći da mi je ovaj put teško, a drugo je reći da mi je bilo teško zadnjih godinu dana.
Izvor: ow.gr