Pobačaje mladim nerotkinjama treba ograničiti, pa čak i zabraniti, jer mogu nanijeti nepopravljivu štetu njihovom reproduktivnom sustavu, smatra prof.dr.Petar Petrov, dr. med. Pogledajte njegov komentar na temu.
Poslovna kartica
Prof.dr.Petar Petrov, dr. med., specijalist je opstetricije i ginekologije, socijalne medicine i zdravstvenog menadžmenta. Bio je predsjednik Nacionalnog sindikata opstetričara i ginekologa iz predbolničke skrbi od 2009. Tijekom tog razdoblja organizacija je provela niz inicijativa velikih razmjera, uključujući već četiri Nacionalne konferencije o inovacijama u porodništvu i ginekologiji. U razdoblju od 2005. do 2007. proveo je veliko istraživanje o problemima nataliteta Roma u Bugarskoj. 2008. godine stječe specijalizaciju iz “Ginekologije i porodništva i reproduktivne medicine”. Prof. Petrov obranio je dvije doktorske disertacije; ima preko 120 znanstvenih radova u vodećim domaćim i međunarodnim medicinskim publikacijama. Autor je 10 monografija, uključujući “Sedijski porod”, “Carski rez” i “Natalitet među romskom etničkom skupinom u Bugarskoj – realnost i perspektive”. Glavni je urednik časopisa “Modern Medical Science”.
– Profesorice Petrov, u našem uvodnom razgovoru spomenuli ste da imate konzervativniji stav o pobačaju. Koji je vaš stav?
– Moj osobni stav je da treba ograničiti promicanje, odnosno izvođenje pobačaja u Bugarskoj. Svi mi, stručnjaci u ovom području, znamo da službeno deklarirani broj pobačaja na zahtjev nije stvaran. Prava brojka je i veća, jer se velik broj pobačaja evidentira kao spontani kako bi “prošli” kroz RZZO.
– Je li to prilično alarmantno?
– Da, nažalost. Još je alarmantnija činjenica da je i službeni broj pobačaja veći od broja rođenih. Nedopustivo je u zemlji Europske unije, koja tvrdi da je moderno zdravstvo, da je to glavno sredstvo regulacije nataliteta u zemlji. Pobačaje treba ograničiti, pa čak i zabraniti mladim nerotkinjama. Glavni razlog za to je što mogu uzrokovati značajnu nepopravljivu štetu funkcijama reproduktivnog sustava žene.
– Objasni zašto?
– Sluznica maternice izuzetno je osjetljiva i ranjiva. Govorimo o mladim ženama koje nisu rađale, a znate da se obično kiretira ili ručno ili pumpicom. Riječ je doslovno o ogrebotini, grubo rečeno, koja može uništiti endometrij i nanijeti mu nepopravljiva oštećenja tako da više nije moguće zadržati oplođeno jajašce. A kada kasnije u životu ta zrelija žena bude spremna postati majka, to se može pokazati nemogućim.
Stoga ću opet ponoviti, ne obvezujući nikoga na svoj stav, da po mom mišljenju abortus u prvoj trudnoći treba zabraniti. Naravno, uzimajući u obzir određene etičke iznimke, kao i prisutnost nekih bolesti kod kojih bi sama trudnoća bila rizična za život majke, djeteta.
Inače, nije malo zemalja u svijetu u kojima je abortus potpuno zabranjen, bez obzira o kojoj se trudnoći radi. Govorim o djelomičnom ograničenju za žene koje nisu rađale. I to samo s čisto medicinskog stajališta, što sam već istaknuo: abortus kod njih može uzrokovati nepopravljivu štetu njihovom reproduktivnom sustavu.
– Vjerojatno ste se susreli s takvim slučajevima? Jeste li ih pokušali uvjeriti?
– Susreo sam se s mnogo takvih slučajeva, nažalost.
Pokušao sam ih i pokušavam ih razuvjeriti. S tim u vezi ističem sljedeće: a moji najveći uspjesi u medicini, po mom mišljenju, nisu ni dvije disertacije, ni tri puta zaštićena zvanja, ni činjenica da sam vodio više zdravstvenih ustanova. Moje najveće postignuće i najveće zadovoljstvo za mene je ono malo djece koja su došla na svijet zahvaljujući nagovaranju majki da odustanu od pobačaja.
Ne razmećem se, samo izražavam svoje zadovoljstvo i ponosim se time. Inače, da, nažalost, ima i onih koje nisam uspjela razuvjeriti. Nije ih mnogo, ali nije ih ni malo. Istina je da je ženu teško razuvjeriti kad je donijela takvu odluku.
– Vjerojatno dijele njihova razmišljanja?
– Tako je, imaju svoje razloge. Imajte na umu da im trudnoća i porod u potpunosti preokrenu živote: neke su u nježnoj dobi; druge imaju neplaniranu trudnoću, bilo od neželjenog ili epizodnog partnera. Svatko od njih ima svoje motive i razloge, ja nisam ničiji sudac. U takvu zabranu ne stavljam nikakve moralne i etičke dogme. Moj jedini argument je medicinski: to je bogalje za mladu ženu.
– Do kojeg je tjedna trudnoće u Bugarskoj dopušten pobačaj? I mislite li da postoje doktori koji si to dopuštaju obavljati izvan dopuštenog roka?
– Da, abortus na zahtjev u Bugarskoj dopušten je do kraja 12. tjedna. Skoro je četvrti mjesec trudnoće. A pravo na pobačaj ima svaki specijalist sa stečenom specijalnošću iz ginekologije i porodništva. Ne postoji ništa sramotno ili tajno u tome koji stručnjak izvodi pobačaj. Svaki specijalist ima pravo na to u zakonom utvrđenom roku. Ali nakon 4. mjeseca trudnoće to je već kriminalni pobačaj, zabranjen je našim zakonom.
Ne mogu komentirati ovo pitanje, niti imam želju i namjeru prozivati jednog ili drugog kolegu, to nije moj posao. Mogu samo reći da su moje pacijentice, kojima sam odbila pobačaj, izgleda potražile drugog specijalista nakon što ih nisam uspjela razuvjeriti. To su samo sumnje i to nije svrha našeg razgovora. Zakonodavac je to rekao: abortus nakon navedenog razdoblja je zabranjen. Ako netko odluči izvršiti takav pobačaj, preuzima svoju zakonsku odgovornost za taj čin.
Druga velika filozofsko-etička tema je imamo li uopće pravo na pobačaj. Ovdje mogu pričati satima, ali opet ću naglasiti da iznosim potpuno svoje osobno mišljenje i uvjerenje da je abortus grijeh. Međutim, ni pod kojim okolnostima ne mogu nikoga prisiliti. Svatko odlučuje za sebe – i žene i kolege. Jer ako je to prema mojoj savjesti zločin i ja ne radim takve pobačaje, prema savjesti drugoga to može biti ispravno. A ja nisam taj sudac. Ako gledamo s moralno-etičkog gledišta, abortus treba u potpunosti zabraniti. Ako gledamo s medicinskog aspekta, trebalo bi ga zabraniti, kao što sam već rekao, barem za žene koje nisu rađale.
– Imate li pojma ima li mnogo takvih slučajeva?
– Statistike govore da je službeno registriranih pobačaja oko 65 tisuća godišnje, što se, naravno, odnosi na sve obavljene pobačaje. Odnosno, samo dio njih pripada prvorotkinjama. Koliko od ovih 65 tisuća pripada ženama koje nisu rađale, statistike nema.
– Koji su drugi rizici i komplikacije pobačaja?
– Ostali rizici su oni povezani s bilo kojim kirurškim zahvatom: mogu se pojaviti upale, infekcije, perforacije maternice, akutni abdomen. Vrlo su neugodne, neke od njih i opasne po život, ali tiču se trenutne situacije. A, ako se ne dogode trenutno, ne daj Bože, od tada nema problema.
-Postoji li velika vjerojatnost da će ova mlada nerotkinja nakon nekog vremena imati problema sa začećem?
– Nažalost, velika je vjerojatnost da će takvih problema biti. Nemam točnu statistiku, ali postoji velika vjerojatnost da te žene, kada su već spremne za željenu trudnoću, to ne mogu ostvariti.
Sigurna sam da što se više priča o ovoj temi, veća je vjerojatnost da će ove mlade žene dobro razmisliti. Spoznavši rizike i probleme koje to donosi, nadam se da će veliki broj njih odustati od pobačaja. Što može biti bolje od toga da na svijet dolazi sve više djece. Neka to bude poruka.
Yana BOYADJIEVA