Greške koje roditelji prave na moru, a mogu dovesti i do utapanja djece, analizirao je pedijatar – intenzivist i bivši direktor JIL-a u dječjoj bolnici “Agia Sophia” Tasos Hatzis. Kako je karakteristično istaknuo gostujući u emisiji ERTNewsa “Veze”, maloljetnici ne smiju ići na kupanje u podne.
– Ne ispuštajte djecu iz vida – poručio je gospodin Hatzis samo 24 sata nakon pogibije malog Nikolasa na Kreti. “Kada govorimo o djeci, moramo govoriti o roditeljima. Djeca su pod odgovornošću i nadzorom svojih roditelja“, istaknuo je i dodao:
“Dakle, poruka roditeljima je da ih ne krivite, nego da im pomognete. Ne ispuštajte djecu iz vida. I naravno da dijete može pobjeći. Ali opet, roditelj mora misliti i na to da mi „može pobjeći“ (…) Dakle, roditelji uvijek trebaju znati da vide svoje dijete, da su mu blizu ma gdje bili. Govorimo o maloj djeci jer ako želimo govoriti o tinejdžerima, to je nešto drugačije.”
Osvrnuvši se na vremenska ograničenja boravka na moru, gospodin Hatzis je rekao: „Prije svega, hrana se kombinira s odmorom. Dakle, nakon ručka, dijete bi trebalo normalno odmoriti. To je također vrijeme kada je jako vruće. Sunce udara okomito i grije osobu. Ne samo da ga peče, nego ga i grije. Dakle, dijete ne smije ići na kupanje u podne.”
“Mozak prima energetsko opterećenje koje je toplinsko koje ne prihvaća, ne tolerira. Naravno, ispravno je da djeca nose majicu kratkih rukava, kapu i naočale. Djeca se ne sunčaju, ali toplinska energija prolazi kroz odjeću. Ne štite samo kapu i odjeću, da ne ostavljamo dijete na suncu (…) Toplinska energija je najgora stvar za ljudski, a posebno za dječji mozak”, objasnio je.
„Problem našeg vremena je pretilost. Dakle, normalna hrana – a ljeti naravno hladna hrana i dovoljno vode i odmor (…)
U podne moramo biti na sjenovitom, hladnom mjestu, gdje se nećemo ugušiti. Dijete se ne smije igrati u zatvorenoj prostoriji koja se zagrijava i postaje staklenik/inkubator”, dodao je.
U plićaku najviše utapanja
“U plićaku se najviše utapanja događa maloj djeci. Jer najprije vrlo mladi mogu pasti u vodu i pasti na lice, ali tada se gubi dah. Dovoljna je jedna ili dvije minute da se napravi šteta.
Drugo, nalazi se u plićaku, ali može doći val i prekriti ga. Kad smo duboko i ima valova, postoji i uzgon. Kad smo plitki nema uzgona“, objasnila je pedijatrica – intenzivistica.
“Dijete još nije zrelo da pomisli kako mi se “nešto događa i moram reagirati”. Lako izgubi odraz, lako izgubi svijest i odmah padne licem prema dolje.
Odrasla osoba je navikla da se nešto događa i trudi se. Ne znači da uvijek štedi, ali se trudi.
Klinac ne. Zato uvijek govorimo o prevenciji prije nego što se nešto dogodi”, karakteristično je.
“Tinejdžeri su u pravilu sada već fizički veliki, znaju plivati, tako da nema problema.
Ali rade stvari koje ne bi smjeli: skok s visoke litice, ili su prije pili, ili se guraju, ili pokušavaju otići dalje s dugom nogom. Ima mnogo takvih akcija da većinu vremena ok, sve ide dobro.
Ali s vremena na vrijeme dogodi se nešto loše i zato kažemo tinejdžerima “nemojte prekoračiti svoje granice, nemojte činiti hrabre stvari”.
Jednako je istina da u podne sa suncem ne bi trebalo biti kontinuiranih sati u moru i sati na plaži, jer će u jednom trenutku doći umor”, istaknuo je Tasos Hatzis.
Opasne igre
Fokusirajući se na igračke za vodu na napuhavanje, liječnik je izjavio: “’Banana’ nije sigurna. Nekima će možda smetati jer je mjesto također profesionalno, ali nažalost, to nije sigurna igra. Ima i slučajeva da jedan padne iza drugoga i onoga koji je već u vodi može pogoditi sljedeći odozgo.
Za sve je potrebna skromnost, preventiva, sigurnost.
Netko tko će nadzirati i kontrolirati te postavljati granice. I svaki roditelj bi trebao voditi računa o svom djetetu i samim tinejdžerima jer očito neće biti pod nadzorom roditelja”.
izvor: flash.gr
