Čak i oni koji nemaju vjerskih sklonosti ne poriču da u crkvama postoji nešto veličanstveno.
Osim vjerskog značaja, mnoge ljude fasciniraju drevni arhitektonski detalji i povijesna prošlost ovih fascinantnih građevina.
Razumijevanje koliko je ljudi hodalo ovim svetim mjestima stotinama, pa čak i tisućama godina prije danas, čini ih još fascinantnijim.
Ispod je popis najstarijih crkava na svijetu. Posjet bilo kojoj od ovih bogomolja bit će zaista fascinantan!
1. Aja Sofija, Istanbul, Turska – 532. – 537.
Više od 1000 godina, Aja Sofija (Ayasofya na turskom) bila je najveći postojeći hram. Sagrađena je između 532. – 537. godine. e. godine od strane bizantskog cara Justinijana I. Iako je izvorno podignuta kao kršćanska bazilika, stoljećima je služila kao mjesto štovanja i za kršćane i za muslimane, a njezin se značaj mijenjao zajedno s dominantnom kulturom u Istanbulu.
Baš poput Eiffelovog tornja u Parizu ili Koloseuma u Rimu, Aja Sofija je postala dugogodišnji simbol grada. Nakon što je služila kao crkva 916 godina i džamija 481 godinu, građevina je pretvorena u muzej 1934. godine po nalogu Mustafe Kemala Atatürka. 2020. godine objekat je ponovo počeo da funkcioniše kao džamija.
2. Bazilika svetog Petra, Vatikan, Italija – 326–360. n. e.
Bazilika svetog Petra vjerojatno je najpoznatija crkva na ovom popisu. Izvorno ju je naručio rimski car Konstantin I. 326. godine. e. Bazilika svetog Petra smatra se jednim od najpoznatijih djela renesansne arhitekture i najvećom crkvom u Vatikanu, papinskoj enklavi u Rimu.
Katolička tradicija kaže da je u ovoj bazilici pokopan sveti Petar, jedan od Isusovih apostola i prvi rimski biskup (papa). Grobnica svetog Petra navodno se nalazi neposredno ispod glavnog oltara, pa su zbog toga mnogi pape pokopani u bazilici još od ranokršćanskog razdoblja. Ne samo da je važno mjesto štovanja, već je i dom mnogim umjetničkim remek-djelima velikih majstora kao što su Michelangelo i Giovanni Lorenzo Bernini, između ostalih. Nije ni čudo da 10 milijuna ljudi svake godine posjeti ovu veličanstvenu crkvu.
3. Katedrala Etchmiadzin, Vagharshapat, Armenija – 301.-303. n. e.
Katedrala Etchmiadzin smatra se najstarijom crkvom na svijetu, koju je izvorno izgradila država. Katedralu je između 301. i 303. podigao svetac zaštitnik Armenije Grgur Prosvjetitelj, nakon što je ta zemlja prihvatila kršćanstvo (Armenija se smatra prvom zemljom na svijetu koja je prihvatila kršćanstvo).
Kako bi simbolizirala prijelaz iz poganstva u kršćanstvo, katedrala je izgrađena na ruševinama poganskog hrama u stilu koji je danas poznat kao armenski, s naglaskom na visinu, šiljate kupole i kamene materijale. Danas se katedrala Etchmiadzin koristi kao sjedište Armenske apostolske crkve.
4. Bazilika San Lorenzo, Milano, Italija – 364–402. n. e.
Bazilika San Lorenzo dovršena je 402. godine. Kr., u Milanu, i bio je to najveći građevinski poduhvat koji je zapadni svijet ikada vidio. Bio je inspiracija za Aja Sofiju. Ispred crkve nalazi se Colonna di San Lorenzo, 16 korintskih stupova koji datiraju iz 2. i 3. stoljeća, za koje se vjeruje da su preneseni iz poganskog hrama u 4. stoljeću.
Danas je bazilika San Lorenzo još uvijek funkcionalna crkva i mnoge su njezine izvorne značajke još uvijek očuvane, iako je velik dio bazilike morao biti ponovno izgrađen tijekom stoljeća.
5. Katedrala u Trieru, Trier, Njemačka – 340. godina nove ere. e.
Katedrala u Trieru je najstarija crkva u Njemačkoj i ujedno najstarija zgrada koja još uvijek služi svojoj izvornoj namjeni kao katedrala. Ali ono što katedralu u Trieru čini uistinu fascinantnom su njezine relikvije.
Sadrži jedan od svetih čavala za koje se kaže da su držali Isusa na križu, kao i artefakt poznat kao Bešavna Isusova halja. Ovaj ogrtač, koji je Isus nosio neposredno prije svog raspeća, čuva se u dodatku kapele i pokazuje se javnosti samo u rijetkim prilikama. Zadnji put je izlagao 2012.
6. Crkva Dura Europos, Sirija – približno 233. godine. e.
Crkva Dura Europos u Siriji je najstarija postojeća crkva, koja datira iz 235. godine. e. Vjeruje se da je zgrada prije nego što je postala bogomolja bila privatna rezidencija.
Danas je to mjesto u ruševinama, ali je građevinu 1920-ih i 1930-ih potpuno iskopao tim američkih i francuskih arheologa. Najznačajnije značajke crkve su nekoliko freski koje prikazuju Davida i Golijata, Adama i Evu te Krista kako liječi bolesne i hoda po vodi. Murali su uklonjeni s mjesta i trenutno su izloženi u Umjetničkoj galeriji Sveučilišta Yale.
7. Samostan svetog Antuna, provincija Suez, Egipat – 356. godina poslije Krista. e.
Samostan Svetog Antuna nalazi se u oazi u istočnoj pustinji Egipta. Sagrađen je 356. godine i do danas je aktivan samostan u kojem živi više od 100 redovnika. Redovnici koji ovdje žive još uvijek slijede tradiciju koju su uspostavili sveti Antun, sveti Pavao i njihovi prvi sljedbenici prije 16 stoljeća.
Crkva, koja je najstariji dio samostana, sagrađena je nad grobom sv. Ante. Posjetitelji samostana, koji se često nazivaju hodočasnicima, mogu krenuti u samostanske obilaske njegovih drevnih dvorana i zgrada te pogledati zbirku srednjovjekovnih koptskih zidnih slika koje krase zid iznad svečeve grobnice.
8. Crkva Megido, Tel Megido, Izrael – kasno 3. – rano 4. stoljeće nove ere. e.
Najzanimljivija priča o otkriću odnosi se na crkvu u Megidu, koja se nalazi u Izraelu. Na mjestu modernog zatvora pronađeni su ostaci crkve, a zatvorenici su 2005. prvi otkrili tragove na tom arheološkom nalazištu.
Arheolozi Sveučilišta u Tel Avivu zatim su proveli daljnja iskapanja i prikupili izvanredne informacije o ovoj drevnoj crkvi.
Osnivanje crkve Megido datira iz 3. stoljeća, desetljećima prije nego što je kršćanstvo institucionalizirano na tom području. Ogroman mozaik s površinom od gotovo 55 četvornih metara. m. je najzanimljivija značajka ovog mjesta. Natpis unutar crkve spominje rimskog časnika po imenu Gajan, koji je donirao “svoj novac” za izradu mozaika.
9. Crkva Aqaba, Jordan – 293–303. n. e.
Crkva u Aqabi u Jordanu bila je nepoznata gotovo 2000 godina dok nije otkrivena 1998. Tijekom iskapanja tim je pronašao grobnice sa zlatnim križevima, kao i staklene svjetiljke, groblje s više od 200 skeletnih ostataka i novčiće u kutiji za prikupljanje. Vjeruje se da ju je periferni položaj unutar Rimskog Carstva spasio od uništenja tijekom Velikog progona kršćana 302. – 311. godine. e.